NAJBOLJA SPORTAŠICA KOPRIVNICE

Terenom koji mnogi ne bi savladali ni pješice, Kristina juri po vrhunska ostvarenja: Padnem li, prvo provjeravam bicikl

Njezina je, odnosno njihova, biciklistička priča počela prije četiri godine kada se Kristina odlučila sa susjedima povremeno rekreirati u prirodi. Svakim okretanjem pedala, čini se, rasla je želja za nečim većim.

12:00h
0
Kristina Lukačević // Ustupio Zlatko Lukačević

Koliko ste novca, volje, truda, pa i znoja te ponekad krvi, spremni izdvojiti kako biste se bavili određenom aktivnošću i pritom održavali tijelo na visokoj psiho-fizičkoj razini? Mnogi bi rekli ne puno, naglo prebacujući lopticu na stranu vremena kojega baš svima nedostaje. Kristina Lukačević (43) nije među njima. Uz obitelj, posao i svakodnevne obaveze, posljednje tri godine mnogo vremena provodi trenirajući i vozeći bicikl, što ju je dovelo do samoga vrha na svim utrkama brdskog biciklizma u 2019. godini, a posljedično i priznanja za najbolju sportašicu Koprivnice. Osvojila je, tako, ukupno prvo mjesto nacionalnog prvenstva, kao i drugo u sklopu Kupa gdje je mrvicu bolja bila poljska predstavnica.

– Nikada nismo išli na rezultat. Najbitnije je da se nečime bavimo. Ranije sam rekreativno trčala, dok sam se u biciklizmu baš pronašla. Poput ovisnosti – kaže Kristina.

U množini govori jer je uz nju uvijek suprug Zlatko, logistička podrška, kako ga uz smijeh naziva. Opisujući Kristinu, kazao je kako je toliko fokusirana na vožnju da ne primjećuje manje stvari. Nepristupačan, surov teren ispresijecan oštrim kamenjem razlog je zašto desetak tisuća eura vrijedan bicikl mora održavati u savršenom stanju.

– Ljudi ne percipiraju težinu toga sporta, a mnogi stazu vjerojatno ni pješice ne bi mogli savladati – smatra Zlatko na kojega supruga zahvalno baca pogled te dodaje.

– Ne daj Bože da na utrci padnem. Dogodi li se, prvo provjeravam bicikl, pa onda sebe – priča Kristina.

Foto: Ivan Balija
Kristina na dodjeli priznanja za najbolju sportašicu Koprivnice // Foto: Ivan Balija
“Na stazi ste sami po pet sati. Glava je jako bitan faktor”

Njezina je, odnosno njihova, biciklistička priča počela prije četiri godine kada se Kristina odlučila sa susjedima povremeno rekreirati u prirodi. Svakim okretanjem pedala, čini se, rasla je želja za nečim većim. Tako se prvo prijavila na predivni Koprivnički maraton – koji se, gledajući kišne, blatne, skoro nemoguće uvjete, pokazao zahtjevnim – a zatim krenula s ozbiljnim angažmanom. Isti danas podrazumijeva četiri treninga tjedno po minimalno 90 minuta, odlazak u teretanu i vikend-vožnje u trajanju od četiri i više sati kojima simulira stvarnu utrku.

– Na stazi sam ponekad sama po pet sati. Glava je jako bitan faktor. Nerijetko proživljavam krize, kako fizičke, tako i psihičke. Ako je utrka duga 70 kilometara, kriza mi je uvijek na tridesetak, nakon što prođe dio kojim me vuče adrenalin – objašnjava Kristina koju u tzv. feed zonama uvijek dočeka suprug s novim bidonom te spreman popraviti moguću štetu na biciklu.

Ustupio Zlatko Lukačević

A intervenirati je morao, primjerice, na utrci u Crikvenici gdje je usred uspona, koji su, možda, i krucijalan dio brdskog biciklizma, Kristini pukla guma. Drugi dio odgovora na pitanje o problemima na stazi odnosio se na utrku u Rapcu gdje je, pak, na užasnoj vrućini pri samome kraju, a uslijed slabije koncentracije, dvaput pala.

– Jedna od najtežih utrka koje sam ikad vozila. Ponekad bude malo krvi, ogrebem se, ali ništa strašno. Sve je to dio sporta – prepričava Kristina kojoj su se u pamćenje posebno urezale četiri utrke u sklopu Adria Bike Series rekreativnog maratona, a u kojemu je prije dvije godine odnijela ukupnu pobjedu.

Ustupio Zlatko Lukačević
“Vrlo malo žena ima takav karakter i takvu pripremljenost”

Osim što sport sam po sebi iziskuje velik napor, na ruku joj ne ide ni činjenica da se ponekad, rame uz rame, natječe s dvadesetak godina mlađim biciklistkinjama. Razlog je nepostojanje kategorija, odnosno manji broj žena koje se uopće žele naći na, kako je već rečeno, neugodnim stazama prvenstveno Dalmacije i Istre.

– Žene su, u tom smislu, jako degradirane. Mora biti izuzetno spremna kako bi sudjelovala. Vrlo malo žena ima takav karakter i takvu pripremljenost. One koje se prijave strašno su dobre – govori Zlatko.

Pritisak je velik, što je Kristina, inače članica Biciklističkog kluba Rotor, i sama potvrdila. Osjeća kako, vlastitim postavljanjem visoke rezultatske ljestvice, njezina okolina u 2020. godini očekuje identična ostvarenja. A kako bi ih ispunila, sigurna je da mora uložiti i 20-30 posto veći napor. Bilo kako bilo, ide korak po korak, utrku po utrku. Prva na redu jest ona u Trogiru 18. ožujka, u sklopu hrvatskog Kupa.

Ustupio Zlatko Lukačević
Ustupio Zlatko Lukačević
Ustupio Zlatko Lukačević
Ustupio Zlatko Lukačević
Ustupio Zlatko Lukačević
Ustupio Zlatko Lukačević

čitam...
Loading...