savjeti logopeda

U đurđevačkom vrtiću potiču razvoj rane pismenosti i važnosti knjiga u svakodnevnom životu

Djetetova zainteresiranost i znatiželja dovode do stjecanja vještina rane pismenosti.

14:09h
0
Foto: Grad Đurđevac

Logopedica đurđevačkog Dječjeg vrtića Maslačak Antonija Vranić obratila se roditeljima djece na temu važnosti zajedničkog čitanja te naglasila važnost koju knjiga ima u svakodnevnom životu.


Ta je važnost vidljiva u različitim životnim razdobljima, a posebice se ističe njezina uloga u razvoju rane pismenosti. Pismenost malog djeteta ne razvija se u izolaciji, već dijete uči promatranjem, slušanjem i proživljavanjem aktivnosti s odraslima i drugom djecom. Jedna od aktivnosti kroz koju je najlakše poticati ranu pismenost jest zajedničko čitanje. Kroz zajedničko čitanje dijete ostvaruje blizak odnos s roditeljem ili odgojiteljem, uživa u slušanju zabavnih ili dramatičnih priča te može slijediti tijek priče gledajući zanimljive ilustracije.

Dijete se tako prvi put susreće s pisanom riječi, povezuje slova s glasovima, upoznaje različite vrste slova, brojke i ostale znakove, obogaćuje svoj rječnik te razvija jezik. Jer jezik u dječjim knjigama mnogo je složeniji u usporedbi s jezikom koji se tipično koristi u svakodnevnim interakcijama između roditelja i djeteta. Izlaganje djeteta takvim složenijim rečeničnim strukturama i novim riječima potiče učenje. Sama činjenica da se jedna knjiga može čitati stalno iznova povećava vjerojatnost da će dijete nešto naučiti iz te knjige.

Djeca vole čitanje ponavljanog sadržaja, a što se može iskoristiti za poticanje govorne produkcije, poticanje pamćenja, pripovjednih sposobnosti, a ujedno stvara kod djeteta osjećaj sigurnosti i predvidljivosti. Brojna su istraživanja potvrdila stabilnu i snažnu povezanost između zajedničkog čitanja i dječjeg ekspresivnog rječnika. Izloženost knjigama dovodi do širenja rječnika jer se dijete susreće s novim riječima koje nisu prisutne u tipičnim interakcijama roditelj-dijete, odgojitelj-dijete. Zajedničko čitanje zapravo utječe pozitivno na sve jezične sastavnice, a sve to će djetetu kasnije olakšati razumijevanje pročitanog sadržaja u školi.

Zapravo djetetova zainteresiranost i znatiželja dovode do stjecanja vještina rane pismenosti. Istraživanja pokazuju da dijete ima veću motivaciju za čitanjem kada roditelji vjeruju da je čitanje važno za razvoj pismenosti i razumiju kako djeca uče čitati. Što je kvaliteta interakcija tijekom čitanja bolja, to će dijete biti više motiviranije za novim čitanjem. Stoga je bitno da zajedničko čitanje bude toplo, pozitivno iskustvo koje često uključuje ugodan fizički kontakt s roditeljem. Čitanje priča prije spavanja je najpoznatiji i najčešći oblik čitanja kod djece predškolske dobi. Ono djetetu razvija motivaciju za čitanje, ali i utječe na pozitivan socijalni razvoj.

Osim što zajedničko čitanje utječe na jezik i govor, utječe još i na sposobnosti percepcije, pažnje, koncentracije, pamćenja, sposobnosti zaključivanja i kritičkog mišljenja, razvoj mašte, motivacije za pričanje i pismeno izražavanje. Zatim potiče prepoznavanje i razumijevanje svojih i tuđih osjećaja, razumijevanje socijalnih odnosa, pravila ponašanja, pravde i nepravde, ljudskih i moralnih vrednota.

Prva knjiga s kojom se obično susreću djeca je slikovnica. Više o slikovnicama čitajte u slijedećem tekstu, poručuje logopedica đurđevačkog vrtića Antonija Vranić.

čitam...