Malezija je vrlo razvijena azijska država. Dovoljno je pogledati vitke nebodere Kuala Lumpura. Blizanci Petronas bili su neko vrijeme najviše građevine na svijetu, a i danas svojim blještavilom plijene pažnju milijuna turista …I zato se u sjeni tih ljepotana najava o gradnji nove brane na Borneu se čini kao nova gospodarska pobjeda.
Ali na Borneu, trećini otoka pod upravom Malezije (ostatkom vlada Indonezija i sitnim komadićem Brunei) je drukčija priča. Ovaj otok je dugo vremena bio poznat uz Amazonu kao veličanstvena prirodna pozornica naše planete. Dovoljno je reći da na otoku nalazi dom 221 vrsta sisavaca. Svi znaju za orangutana, ali tu su i majmuni nosani, loriji, sumatranski nosorog, azijski slon, leopard…Egzotični kljunorožac samo je dio istaknute faune ptica. Posebno su zanimljivi leteći, odnosno lebdeće žabe, vjeverice, čak i zmije! I što je još važnije, nove se vrste otkrivaju svakodnevno. Svjetski fond za zaštitu prirode (WWF) je procijenio da su znanstvenici od 1996. godine otkrili preko 360 vrsta biljaka i životinja! Ne samo to, Borneo je magnet za turiste širom svijeta, ali osim toga upija suvišni CO2 i tako stabilizira globalnu klimu, rezervoar je pitke vode i još cijeli niz korisnih funkcija!
Ali to je sada prošlost. Umjesto predivnom džunglom, autobusom se satima vozi kroz plantaže uljane palme. Avionom se lijepo vidi vatrena fronta kako poput raka nagriza zdravo tkivo otoka, a za njom rastu zlosretne palme. Iskorištavanjem drveta ogromnih razmjera obogatila se nekolicina ljudi. Mnoge organizacije optužuju vlasti za ogromnu korupciju, a na meti je ponajviše premijer Sarawaka Abdul Taib Mahmud. On doslovno vlada Sarawakom već trideset godina i spočitava mu se da je ova pokrajina njegov vlastiti feudalni posjed. Kada se pogleda kontinentalna Malezija, dakle ista država kao i sjeverni dio Bornea, uočiti će se drukčiji uzorak plantaža. Ondje su plantaže manje, isprekidane su većim ili manjim prirodnim šumama, bilo primarnim, bilo sekundarnim. Malezija je odavno naseljena, a do nedavno je bila tipična ruralna zemlja. Borneo je druge strane do nedavno je bio iznimno slabo naseljen. Ova zemlja dobila je od Britanaca osamostaljenjem ogromne površine pod šumama bez tradicionalnih seoskih poljoprivrednih zajednica i krenula je s masovnom sječom šuma. U svega tridesetak godina je treći po veličini otok na svijetu potpuno uništen!!! Koncesije za sječu davale su se u tisućama hektara, a pogodite pod kojim uvjetima (naputak – sjetite se hrvatske privatizacije). I usred te bezočne sječe je kao konačni udarac najavljena gradnja brana na posljednjim ostacima prirode. Samo projekt brane Bakun uništit će ogromni dio šume, usto i protjerati gotovo 11 000 ljudi, prije svega urođenika.
„Ali mi imamo previše struje“ kaže John (lažno ime, da bi ga se zaštitilo), jedan od vođa pokreta otpora. „Pravi je razlog izgradnja ogromne željezare i ostali skriveni interesi pod velom nezamislive korupcije. Prodaju svijetu slatku priču o gospodarskom razvoju otoka, a u stvari ga uništavaju za svoja enormna bogatstva“. Ovaj domorodac nastoji upozoriti svijet o razmjerima katastrofe koja bi snašla i koja već snalazi ovaj otok. Ne samo prirodne već i ljudske. Urođenicima je bezočno uzeta zemlja. Urođenički narodi nekada su smatrani divljacima, ali danas je prepoznata njihova ogromna etnološka baština. Mnogi narodi živjeli su nekad od šume Bornea, no danas se svega Penani jedva održavaju u preostalim dijelovima primarne šume.“Ucjenjuju nas frazama poput gospodarskog napretka, investicija i radnih mjesta jer znaju da se protiv toga ne smije ništa reći, lukavo skrivajući iza njih kriminal, korupciju i zarade nauštrb cijele zajednice te dakako neviđenu destrukciju“ ogorčen je John. „Izgradnja pak brana je u zemljama u razvoju je izvrstan način pranja ogromnih količina novaca, jer nitko te neće pitati otkud ti novci za investiciju. Istovremeno, to je i glavni uzrok zaduženosti mnogih nerazvijenih zemalja jer ne hidroelektrane stvaraju toliku korist koliko reklamiraju investitori, ali zato proizvode ogromne štete!“
I za kratkoročnu korist i nevjerojatna bogatstva svega nekoliko pojedinaca se uništava me samo nevjerojatna prirodna baština, već i budućnost otoka, jer jednom kada kiše isperu golo tlo ispod palmi, neće ostati ništa osim mršave šikare. Globalni poremećaji u klimi bit će nesagledivi – jedan veliki komad pluća planeta sada je nestao! A ljudska sramota bit će neviđena!