Ovaj tjedan sam opet proveo u Ninu, u sklopu Međunarodnog dana promatranja ptica. Već godinama surađujem s turističkom zajednicom. Posebno me je zanimalo vidjeti koje su posljedice velike poplave od prije dva tjedna, no na sreću šteta ipak nije jako velika.
Stari hrvatski gradić Nin oduvijek je privlačio ljubitelje starina. Još je ilirsko pleme Liburno ovdje započelo tijek povijesti još prije tri tisuće godina, a kip Grgura Ninskog, crkva Sv. Nikole i Sv. Križa samo su dio iznimno bogate kulturne baštine. Usto, mirne pješčane plaže mame kupače, a ljekoviti mulj one kojima je potrebna zdravstvena njega.
No, sve više izranja uz iz povijesnu baštinu i priroda Nina. Slana muljevita područja pružaju iznimnu prirodnu vrijednost te postaju sve veći identitet Nina. Ne čudi što je postao europska destinacija izvrsnosti EDEN na temu “Turizam uz vode“, a time je ovaj ljupki gradić ušao u obitelj od stotinjak posebnih i odabranih mjesta Europe.
Biolozi su na području Nina prepoznali vrijedna staništa NATURA 2000, od niskih muljevitih i pjeskovitih obala, stjenovitih obala do kamenjarskih travnjaka. Raznolikosti staništa doprinosi i riječica Ričina odnosno Miljašić jaruga. Ona je izvor slatke vode i stanište slatkovodnim organizmima, ali i mnogim vrstama kojima su vezani uz nju poput vretenaca i ptica koje dolaze piti. Uz nju nalazimo livade, ali najznačajnija staništa su upravo pijesak i mulj. More oko Nina je toplo i plitko i tvori lagunu. Od ostatka zaljeva odvojena ninskim Ždrijacem, oko 800 metara dugim pješčanim sprudom nalik ždrijelu. Ukupno oko Nina ima osam kilometara pješčanih plaža od kojih je najduža Kraljičina plaža duga tri kilometra. Sve su one zbog plićine i pijeska idealne za obitelji s malom djecom. Jaki vjetrovi sve više privlače i ljubitelje kite surfinga. Neke od ninskih pješčanih plaža pružaju i ljekovito crno blato, koje se u zdravstvene svrhe upotrebljava od rimskog doba do danas. To je je pelitni mulj tamnosive do crne boje, koji se je istaložio, a i danas se taloži ulaguni. Nastaje i od morskog i slatkovodnog (kopnenih) sedimenta. More donosi pretežno organsku tvar, a s kopna se vodom transportira mulj bogat mineralima i biljnim trunjem.
Poseban značaj ima solana, najstarija gospodarska aktivnost u Ninu. Iako s modernom strojevima, proizvodnja soli je kakva je bila još u rimsko doba, a unutar polja soli ponosno svjedoče ostaci rimske zapornice – kamena pregrada za propuštanje morske vode unutar solane. Solana je kao izmijenjeno područje zadržalo većinu svojih prirodnih karakteristika i sada je zamjensko stanište. To se dobro vidi po sagu biljaka caklenjači u plitkoj vodi , ali i mnogim vrstama ptica. Za Nin je svakako najznačajnija vlastelica, a solana je njeno najznačajnije gnjezdilište. Izdaleka su uočljive njezine duge ružičaste noge i ljupko tijelo s crnim krilima na bijelom tijelu. Dakako, duge su joj noge potrebne kao i svim ćurlinima za gacanje po blatu ili mulju. Ovoj ptici odgovaraju i slatka i bočata i slana voda. Živi na plitkim vodama močvara, laguna, riječnim ušćima, pješčanim i muljevitim obalama, ali i na ribnjacima, solanama i taložnicama gdje im dubina u pravilu ne smije prelaziti dvadesetak centimetara. I dugačak crni kljun nije uzalud – služi za izvlačenje hrane iz blata i mulja. U brzom hodu kljucaju male beskralježnjake poput kukaca i njihovih ličinki, račiće, školjkaše, puževe, punoglavce, sitne ribe, pokoju sjemenku… Često se prije čuju nego vide. Na hranilištima se najčešće i gnijezdi. Odabire otočiće ili sprudove, a gnijezdo gradi na tlu. U njega ženka polaže najčešće četiri jaja na kojima sjede oba roditelja tri tjedna. Podizanje mladunaca poslije izlijeganja ostaje zajednički posao još četiri tjedna, a osamostale se poslije još 2 – 4 tjedna. Dapače, trud se povećava jer treba hraniti i mlade ptiće i sebe. Vlastelice se gnijezde pojedinačno i u kolonijama do 40 parova.Općenito u ninskoj laguni je zabilježeno 200 vrsta ptica.
Nin snažno promiče ideju održivog razvoja, ekološkog turizma, ponajprije zahvaljujući neumornom radu turističke zajednice na čelu s neumornom ravnateljicom Marijom Dejanović. Njena vizija je eko park Ninska laguna, razvoj lokalne zajednice koja gospodari, brine i čuva jedinstvenu prirodnu baštinu Hrvatske i Europe. Laguna je glavni fokus u projektu kao i stvaranje održivosti i raznolike turističke ponude koja će ostaviti najmanji ljudski otisak na okolinu te da su okoliš i priroda na prvom mjestu. Daljnji razvoj temelji se na prepoznatljivoj kulturnoj i prirodnoj baštini te očuvanju okoliš, a postojanje natura staništa treba zahvaliti održivom razvoju turizma i svijesti domaćina o važnosti prirode.