Za vrijeme projekta revitalizacije tropske kišne šume u Šri Lanci, boravili smo neko vrijeme u negdašnjoj plantaži kaučuka. Projekt se sastoi da se plantaža pretvori natrag u tropsku kišnu šumu.
No, da bi se održala ekonomska sigurnost projekta, nastavljena je u manjoj mjeri iskorištavanje kaučuka. Svaki dan sam stoga svjedočio o proizvodnji lateksa, odnosno gume.
Zanimljivo, to su najčešće radile žene. Prirodna guma ili lateks, odnosno drvo kaučukovca od kojeg nastaje, prije sintetičke gume bile je glavni izvor gume na svijetu i na temelju toga nastala su prava kaučuk carstva. Iako su ta vremena prošla, prirodni lateks je i dalje važan proizvod, primjerice zbog njega danas se ne rađa mnogo djece
Plantaže funkcioniraju na obiteljskom tipu. Kao što kod nas seoska gospodarstva mlijeko svaki dan prodaju sabirnicama, tako u Šri Lanci prvu fazu rade obični seljaci kako su to i nkead radili.
Skupljanje lateksa počinje sa starošću drveta od 5-6 godina. Kada se počne, to je takoreći svakodnevni posao. Ključni element u skupljanju lateksa je zarezivanje kore, jer loše rezanje može smanjiti vijek drveta, čak ga i ubiti.
Potrebno je zarezati koru, ali ne preduboko jer će se time oštetiti rastući kambij. Drvo se spiralno zarezuje i iz rane počinje teći bijeli mliječni sok. Na dnu spirale nalazi se mali metalni lijevak (žlijeb) kroz koji lateks curi u posudu za skupljanje. Ta posudica može biti od aluminija ili plastike, a nerijetko od prirodnog materijala poput polovice kokosa.
Cijela je ta aparatura žicom omotana oko drveta, a zahvaljujući opruzi može se raširiti kako drvo raste. Lateks curi oko 4 sata dok se rana prirodno ne zatvori otvrdnućem lateksa. To se isto odnosi na sakupljeni lateks u posudi koji treba u tom vremenu skupiti. Može se desiti da nešto lateksa iscuri i kasnije, a skuplja se i očvrsnuti dio na samom drvetu što ukupno zajedno čini i do 20% suhe gume.
Ovisno o klimatskim prilikama, blizini tvornice ili ostalom, lateks se skuplja svaki drugi ili treći dan. U Maleziji se na taj način godišnje „oljušti“ i 25 cm kore te se žlijeb premješta dva, ponekad i tri puta u „radnom vijeku“ stabla kaučuka. Skupljanje se obavlja rano ujutro kada je najjači pritisak lateksa.
Dobar radnik u plantaži može dnevno „odraditi“ od 450-600 stabala, trošeći svega pola minute na jedno drvo. Plantaže su zato često sađene u drvorede tako da se radnici mogu lagano kretati, a usto im se posao olakšava redovitom košnjom i čišćenjem plantaže od ostalih biljaka. Brdska područja mogu biti zbog reljefa teže dostupnija i stoga slabije isplativija te teža za radnike.
Često se kombiniraju s čajem, ili nekom sličnom egzotičnom kulturom. Kaučukovci s najboljih plantaža daju 2000 kilograma suhe gume godišnje na hektaru.
Sakupljeni lateks će kaogulirati (stvrdnuti se) ako se odmah ne krene u obradu. U sitnih kućanstava s malom proizvodnjom i bez vlastite opreme se koagulacija mora desiti u kontroliranim uvjetima. Prvo se iz tekuće smjese odstrane grube nečistoće. Potom se gusta tekućina ulijeva u plitke posude nalik na tepsije. Dodaje se uz miješanje kloridna kiselina (HCl) koja potiče krućenje. Nakon nekoliko sati nastaje mekana guma koja se potom preša u šire „jastučiće“.
Oni se potom smještaju u sušionu na nekoliko sati nakon čega je guma spremna za transport i daljnju obradu. Prava plantažna obrada je više industrijska. Skupljeni lateks se odmah otpremljuje u velike tankove za daljnju obradu. U slučaju potrebe za dužim transportom u cisterni, lateks se amonizira te tako spriječi da koagulira neko vrijeme.
Ovdje je kraj seoskoj proizvodnji, ali i našoj priči.
https://www.youtube.com/watch?v=0alTJEK3jVw