Postoje brojni podatci o vezama Koprivnice s gradovima sjeverozapadne Hrvatske. Osim cestovnih veza postojale su osobne veze između gradova Koprivnice i Križevaca. Gospodarski kontakti se vide 1467. godine kada Antun križevački gradski sudac svjedoči o jednoj prodaji šuma u Koprivnici, a iste veze pokazuje i spis od 12. srpnja 1512. godine.
Kao čazmanski prepozit spominje se 1332. i 1345. godine (umro je 9. ožujka 1345.) spominje se Grgur, sin Jurja iz Koprivnice. To je primjer jednog Koprivničana koji se postupno popeo na vrh hijerarhije srednjovjekovnog Čazmanskog kaptola.
Vicegvardijan koprivničkog franjevačkog samostana Blažene Djevice Marije je 1417. godine bio Barnaba iz Gragene kod Križevaca. Neko vrijeme prije 1455. godine u Koprivnici je boravio Valent sin Antuna de Dombro, dakle iz Dubrave kod Čazme.
Koprivnički građanin Pavao je 17. siječnja 1499. godine svjedočio da je varaždinski građanin Hanžek kupio pet konja od Ivana Ernušta zvanog Hampo. Kada su plemićki suci Varaždinske županije Kristofor Madaraz i Juraj Heg de Verh 29. listopada 1509. godine u Varaždinu izjavili da su na smrt osuđeni kaštelan Benedikt (Nagh) i njegov familijar radi razbojstva u gradu Varaždinu spominju se, između ostalih, svjedoci Nikola Čmahar i Ivan (po zanimanju krojač) iz Koprivnice. Oni su bili na šimunskom sajmu u Varaždinu svjedoci krvavih događaja u noći od 27. na 28. listopada.
U Varaždinu je u ulici Brodski konec 1588. godine imala kuću Jelena Kožarčić, kći pokojnig Mihaela Kožarčića. Ista je imala i vinograd u obližnjem Knegincu. Iste godine u ožujku su Nikola Vukšić i Lovro Marković prodali svoju kuću u Varaždinu Demetriju Kalmanu iz Koprivnice za 29 ugarskih forinti i 60 denara. U travnju je Demetrije Kalman proglašen građaninom Varaždina. Godine 1598. se u Varaždinu spominje Elizabeta Bačićna iz Koprivnice. Mihael Lossak, građanin i bilježnik grada Koprivnice je 1598. godine sklopio nagodbu glede polovice kuće u Varaždinu. Obitelj Lossak se u Varaždinu spominje i 1599. godine u popisu građana koji su primili posjedovne listove.
Dionizije, župnik u Krapini je jamčio Petru Ivanovom iz Koprivnice, župniku u Oštrcu, slobodno kretanje po Zagorju i drugdje, što mu je u razgovoru obećao Herman Celjski. Petar Ivanov iz Koprivnice je krajem 1403. godine bio župnik crkve Sv. Marije u Tuhlju žalio se Sv. stolici u Rimu protiv nekih svjetovnjaka i župnika iz Krapine, Radoboja, Donje Stubice i Začretja koji su ga uhvatili u Mihovljanu, zatvorili, zlostavljali i prisilili da se odrekne župa, a zatim mu opljačkali pokretnu imovinu. Adam Usk, sudac apostolskog sudišta, presudio je 21. listopada 1403. godine Petru Ivanovom iz Koprivnice i tuheljsku župu i nadoknadu sve štete.