Porastao nam je promet, ljudi više traže domaće. Tako i treba biti, stalno bi kupci trebali kupovati naše, ako mene pitate, rekla nam je trgovkinja u pilićima Blagus.
Salmonela je glavna tema u Hrvatskoj već gotovo dva tjedna. Otkada su iz trgovačkog lanca Lidl 16. studenog povučena iz prodaje pačja prsa zbog prisutnosti te bakterije, a mjesec dana prije toga petogodišnji dječak iz Bregane preminuo je od salmonele iz poljskih jaja kupljenih u Kauflandu, u medijima se praktički svaki dan čuje za novo povlačenje mesa s polica trgovina.
Budući da je velika većina zaraženih proizvoda maknutih s polica trgovina stranog porijekla, pitali smo građane boje li se kupovati inozemnu piletinu, kupuju li domaće i kako gledaju na cijelu aferu.
– Ne bojim se salmonele, kod mene nema straha. Još uvijek jedem piletinu, kupujem je uglavnom na placu. Nema salmonele, samo treba dobro ispeći meso. Nije kriv ovaj koji proizvodi meso, nego ljudi koji ga ne znaju dobro pripremiti. Samo žele uništiti proizvođače, kao što je bilo i s ptičjom gripom, kravljim ludilom, svašta će naći samo da unište malog čovjeka. Što će biti ako ne bude uvoza, koliko će meso koštati? Pa nitko si ga više neće moći priuštiti, tko će to kupovati? Čovjek koji ima plaću od 2000 kuna? Sve je to napuhano s političkog vrha – rekla nam je Štefica Pintarić.
Iako su mnogi istaknuli da se ne boje salmonele, iz njihovih se komentara može zaključiti da ipak više nastoje kupovati domaće proizvode nego što su dosad činili.
– Kupujem piletinu ponekad na placu, ponekad u trgovini, ali gledam da bude naše. Istina, trenutno ne jedemo jaja toliko koliko smo ih znali jesti, ali nastojim ne biti opterećena jer se tako ne može živjeti – rekla nam je gospođa Jasmina.
Kao što su naše dvije sugovornice posvjedočile, prodaja domaćih pilića zaista je porasla, barem u Međimurskim pilićima Blagus na Gradskoj tržnici.
– Porastao nam je promet, ljudi više traže domaće. Tako i treba biti, stalno bi kupci trebali kupovati naše, ako mene pitate – rekla nam je trgovkinja te dala naslutiti kako su kupci počeli izbjegavati trgovačke centre.
Neki su salmonelu već i iskusili i uspješno prebrodili tako da oko trenutne situacije ne razbijaju glavu i vjeruju da će institucije odraditi svoj posao.
– Već sam imao salmonelu prije 30-ak godina i ništa mi nije bilo. Ne bojim je se, kupujem piletinu u trgovačkim centrima, na tržnici, bilo gdje. Nema panike, malo će pooštriti kontrole i riješit će se to brzo – smatra Toni Horvat.
Njegovo povjerenje u kontrole ne dijele u ribarnici. Prodaja ribe neznatno im je porasla, no razlika u cijeni između piletine i ribe još uvijek je prevelika da bi ljudi u većoj mjeri zamijenili te dvije vrste mesa.
– Žalosno je to što dok netko uveze meso iz inozemstva, on to mora predati na analizu, znači, iza toga netko stoji, netko je napravio analizu, netko je te papire potpisao. A nikada nitko ne odgovara. Tko će onim ljudima vratiti sina? Ima li novaca za to? Kada bi se to mom djetetu dogodilo, vjerujte mi, našla bi onoga tko je te papire potpisao i to bi mu bilo zadnje što je u životu napravio. Neki si sve dozvoljavaju, dobro se zna tko je najveći uvoznik smrznutog mesa u Hrvatskoj; Todorić! Da, on zapošljava 60 tisuća ljudi, ali za njega bi trebali vrijediti isti zakoni kao i za mene. On se nigdje u medijima ne spominje oko ovih slučajeva, ali nismo mi glupi. Samo zato što čistimo ribu za život, ne znači da smo glupi. Znamo više o tome nego što će hrvatska javnost ikada znati jer hrvatska javnost zna samo onoliko koliko im se mora reći, nažalost. Ovo nije država, ovo je Bogu za plakati i stojim iza svake svoje riječi – oštra je Ines Herceg iz ribarnice na Gradskoj tržnici.