Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da je u razvijenim zemljama svijeta ustrajnost pri uzimanju lijekova ili pridržavanje liječničkih uputa o uzimanju lijeka, svega oko 50 %.

Treba znati da će lijek ispoljiti svoje očekivano i korisno djelovanje samo ako se uzima na način kako je to liječnik propisao. Najčešći oblici nepridržavanja uputa su: preskakanje doza, predoziranje ili uzimanje nedostatnih doza, pogrešna svrha primjene lijeka i uzimanje nepropisanog lijeka.

To se odnosi na bolesnike koji se dugotrajno liječe, dakle kronične bolesnike i u značajnoj mjeri utječe na kvalitetu i ishod njihova liječenja. Još više brine podatak da u zemljama Europske unije gotovo 200.000 ljudi godišnje umre zbog neuzimanja ili nepravilnog uzimanja propisane terapije!!

Treba posebno istaknuti, a o tome smo već pisali, da je nažalost samoliječenje uzelo velikog maha tako da pacijenti na svoju ruku ili nagovor prijatelja, susjeda i drugih „dobronamjernika” uzimaju uz propisanu terapiju još pokoji neprovjereni, najčešće nepotrebni lijek, Još je češće da ga ne uzimaju pravilno, i najčešće se o tome ne konzultiraju sa svojim liječnikom. Nekontroliranom uzimanju lijekova doprinosi i sve agresivnija reklama proizvođača lijekova i ljekovitih pripravaka. Jedno izvješće govori da je od 20 najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija, čak njih 17 jednom ili višekratno prekršilo dogovoreni kodeks ponašanja u promociji svojih lijekova.

Nažalost, ponekad će i pokoji liječnik zbog „nepodnošljive lakoće propisivanja lijekova” propisati i ne baš nužno potrebni lijek. Nerijetko se dogodi da bolesnik nakon odlaska kod dva ili tri liječnika specijalista, koji propišu svoju terapiju, treba uzimati i do desetak različitih lijekova. Time se svakako povećava mogućnost neželjenih interakcija među lijekovima, a veći je i rizik mogućih nuspojava. Uvijek kada je propisano više lijekova, bolje ih je uzimati s vremenskim razmakom – ne sve odjednom.

Često se događa da pacijent, svjestan činjenice uzimanja mnogo lijekova, sam na svoju ruku počinje reducirati propisanu terapiju i nerijetko smanji dozu važnog lijeka ili ga čak prestane uzimati. Zato je od izuzetne važnosti da liječnik posveti dovoljno vremena svom pacijentu i da mu na pristupačan, ali dovoljno jasan i nedvosmislen način objasni razloge i važnost redovitog uzimanja propisane terapije i opasnost uzimanja nepotrebnih lijekova.

Pacijent mora biti svjestan da je:

1. 1. Lijek djelotvoran samo u propisanoj dozi i kada se uzima dovoljno dugo.
2. 2. Lijek koji se uzima kraće ili dulje od propisanog vremena, odnosno u manjoj ili većoj dozi od propisane neće biti učinkovit ili čak može imati štetne posljedice
3. 3. Ne postoje neškodljivi lijekovi, već samo oni prihvatljive štetnosti. Stoga ne propisujte lijek sami sebi.
4. 4. Lijek se uzima samo kad je njegova primjena nužna
5. 5. Svi lijekovi u ljudskom organizmu stupaju u međusobne odnose (interakcije) mijenjajući u tim odnosima svoje djelovanje i učinkovitost
6. 6. Važno je ne očekivati brza, čudotvorna izlječenja i ne odustajati od propisane terapije ako se odmah ne vidi njezin učinak.
7. 7. Uvijek držite lijek u originalnom pakovanju da se može provjeriti rok trajanja i izvorna uputa.

Dakle, liječnik ne treba pod svaku cijenu propisati lijek iako se to od njega očekuje, a pacijent neka ga ne počne uzimati na svoju ruku bez opravdanog razloga, jer ponekad je “najbolji lijek – ne uzeti lijek”. S druge strane lijekove koji su neophodni i važni treba redovito, ustrajno i dovoljno dugo uzimati, na način koji preporuči liječnik.

Za uspješno liječenje vrlo su bitne odrednice ustrajnost i suradnja pacijenta. Ustrajnost ima poseban značaj kod liječenja kroničnih bolesti, koje zahtijevaju dugotrajno a često i doživotno liječenje. Na taj je način bolest pod nadzorom, ne stvara dodatne poteškoće bolesniku i omogućuje mu u granicama mogućeg kvalitetno življenje.

Pacijent ima obvezu traženja stručne (medicinske) pomoći, biti motiviran za ozdravljenje, mora surađivati s liječnikom te imati u njega povjerenje. Međusobni odnos pacijenta i liječnika morao bi biti odnos suradnje i punog povjerenja i o tom smo odnosu zbog njegove izuzetne važnosti već pisali u jednom od prethodnih napisa.

Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr