Polančec bi od države mogao tražiti milijunsku odštetu: Puno mi je važnija moralna satisfakcija, nego materijalni aspekt

P

Anto Nobilo, odvjetnik prvookrivljenog Damira Polančeca, potvrdio je da je sasvim izvjesno da će tražiti naknadu odvjetničkih troškova, ali i troškove odlazaka na rasprave te putnih troškova za svog branjenika, kao i da se razmatra mogućnost da Damir Polančec traži naknadu za sve ono što je izgubio dok je trajao postupak.

Prema grubom izračunu, odvjetnički troškovi mogli bi iznositi između 1,5 do dva milijuna kuna samo za Polančeca, a tu su još i troškovi ostalih odvjetnika koji su zastupali optuženike.

– Još nismo dobili odluku Vrhovnog suda. Podsjetit ću samo da je zbog ovog postupka Damir Polančec dao ostavku na mjesto ministra gospodarstva i potpredsjednika Vlade. Imao je 43 godine, bio je u naponu snage, a tri tjedna u mjesecu tri puta tjedno dolazio je na ročišta u Zagreb. Nije se mogao nigdje zaposliti jer nije mogao dobiti potvrdu da se protiv njega ne vodi kazneni postupak, a godine između 43. i 55. su najproduktivnije. Do postupka protiv Ivice Todorića ovo je bio najveći gospodarski predmet na sudovima. Sigurno ćemo tužiti – rekao je Nobilo, a prenosi Telegram.

Damir Polančec, po svemu sudeći, sada kreće u novu bitku, o čemu je progovorio za dnevnik.hr.

– To je slijepa pravda i nije prava pravda. Tek nakon što primimo pisani otpravak i kada ga proučimo ćemo dogovoriti daljnju strategiju. Nismo dogovorili da ćemo ići s tužbom. Puno mi je važnija moralna satisfakcija, nego materijalni aspekt. Nisam se još posebno bavio takvom tematikom – rekao je Polančec.

Istaknuo je da je trajalo više od godinu dana ”granatiranje medija”, posebno nekih koji su dobivali ekskluzivne informacije iz spisa. Smatra da je na taj način rađena, kako kaže, priprema kroz medije.

Polančec je bio potpredsjednik Vlade koji je direktno otišao u Remetinec.

– Mnoga tadašnja uhićenja su bila prigodničarska, tako i cijeli ovaj proces. Jedan profesionalni tužitelj na osnovi podataka koje je imao, ne bi smio podignuti optužnicu protiv mene – istaknuo je.

Dao je i primjer za naknadu troškova.

– Sjetit ćete se da sam bio u pritvoru zbog Podravke, a na druga vrata me se dovelo da me pritvore zbog slučaja HEP/TLM. Kada sam na kraju istrage oslobođen, tužiteljica mi je rekla da imam pravo na naknadu. Za svaki dan u zatvoru, mislim da je bilo 170 kuna – podsjetio je Polančec na što je tužiteljici odgovorio da ”ako misli da je to pravedno, platit će joj 200 kuna pa neka se odmori dva, tri mjeseca u Remetincu”.

Napomenuo je da je oko njega bio napravljen sanitarni kordon i kada je bio na slobodi, a kamoli kasnije kada je uhićen.

– Nije bilo kontakata. Nisam ih nazivao, niti su mi previše falili. Nisam htio dovesti ljude u neugodnu situaciju jer nije bilo lijepo biti viđen u mojem društvu – priznaje.

Kazao je da se jednom ili dvaput ”normalno pozdravio” s Ivom Sanaderom te da se o slučaju Ina-Mol može napraviti sedam emisija.

– Sve što sam govorio tada, ponovio bih i sada, ne bih promijenio nijednu riječ. Uvijek takve situacije treba riješiti hladne glave, za stolom – smatra.

Kazao je da ima ”glad i žeđ za moralnom satisfakcijom” i da bi volio da jednog dana netko iz njegove bivše stranke kaže da su pogriješili.

– Nisam činio ništa nemoralno. Ne samo u ovom predmetu, već u 11 postupaka mi se nije na kraju stavljalo na teret da sam sebi nešto priskrbio, osim u Podravki. Tamo sam dokazao da to nije tako, ni da sam bio na čelu kriminalne skupine – napominje.

Osvrnuo se na svoju poznatu izjavu da je ”voda duboka, ali da se ne može u njoj utopiti”. Kroz cijeli niz godina, ističe, proživio je katarze.

– Nekad sam mislio da neću izdržati. Osjećam s jedne strane moralnu obvezu zahvaliti suoptuženom Zdravku Šestaku. Puno puta kada bih potonuo bi me poticao na borbu i isticao da nismo kriminalci – zaključio je Polančec za dnevnik, uz zahvale obitelji i prijateljima koji su cijelo vrijeme bili uz njega.