Kolumna o nama, ili kome ili čemu služe starci

17:42h
0
autor-masansker

Briga o novinarima 70-ih: Antun Golub intervjuira inž. Ivu Gjereka na PRC-u u nazočnosti Drageca Feletara, tv-tonca Čone Čavleka i tv-snimatelja Brace BabićaNekad sam iz nužde crtao i karikature. Što ćete: mladalačka isprobavanja 1959. godine, kada mi je ”sedamnaest godina bilo tek”. Jedan od njih bila je propagandna karikatura za prodaju Glasa Podravine. Valjda je to bilo polazište da kasnije u Podravki kolega Jovo i ja sami vodimo i novine i PR (tzv. vanjsko informiranje) primajući goste novinare iz zemlje i inozemstva. To je, znate, ono što su poslije radili, i rade, njih nekoliko desetaka s ogromnim plaćama i visoko pozicioniranim mjestima, lijepim imageom. Ne moraju lutati od lokala do lokala (Šoderica, pivnica, hotel, Crna gora, PRC, Bosna, Staklenjak, gorice u Novigradu, itd).

Reklama za Glas Podravine 1959. godineMi smo bome nakupili dosta mladih kila, ali smo se i ”nadružili” i ”nakrkali” s Gustijem Krklecom, Brankom Ćopićem, Enesom Čengićem, Ivom Strahonjom, Liberom Markonijem, Krstom Papićem, Petrom Kreljom, Mladenom Trnskim, Jožom Horvatom, Igorom Mandićem, Tit Vidmarom, svom silom novinara iz Zagreba, Beograda, Sarajeva, Bugarske, SSSR-a, Rumunjske. Bilo je i 20 na jednoga, o zar se i to može!

Nema udarca do starca

Ne bih znao da je 1. listopada Dan starih osoba, da mi gradonačelnik nije čestitao. Ne osobno, već u ukupnoj masi staraca. Doma shvatimo da smo stari, kad se žene deru na nas više nego obično, jer, recimo, kupujemo u pogrešnom dućanu, jer smo obukli zelene čarape na crvene patike i kratke ljubičaste hlače, ili se nismo dali šišati puna dva mjeseca. To pod uvjetom da kosa još raste, a ne otpada. Starost se osjeća u tome što nemamo hrabrosti pljusnuti najmiliju (kažnjivo po nekavom obiteljskom zakonu), jer bi se moglo dogoditi da nas ostave i zamijene mlađima, a tko će ti onda povremeno kuhati ručkove i prati posrane gaće? Čovjek bi odnio gaće na štapu. Čestitka kao takva samo je podsjećanje na starost, koja u principu nije za čestitanje. Više za preispitivanje. A i tko će priznati da je star? Svejedno hvala, poglavaru.

Protivim se inače da se starost kategorizira po godinama. Iako radim već dvije godine nakon umirovljenja jednakim tempomn kao i prije, ipak sam otjeran u mirovinu kao starac. No, ja sam dobro prošao, jer sam ”imao godine”, ali što s onim mladim starcima koje gramzivi i okrutni poslodavci ne žele ako su stariji od 30 i nekoliko godina?! Na cestu! Na cestu sa ”starcima”.

Tako čitam na raznim internetskim stranicama naslove poput: ”Starca pogazio auto”. A starac se bližio 60-oj godini! Ili, starac u ispravnoj ili seksualnoj kažnjivoj aktivnosti. Grozno, a već mu je 50-to pri kraju! A ne znaju da nema udarca do starca (to je seksualni slogan). Uvriježeno je mišljenje da su starci svi kojima je kosa pobijelila. Oni više ne bi smjeli ni spolno općiti, već samo nahebati. Ovo drugo im se omogućava putem raskošnih mirovina, koje tek kad se ostvare pružaju ogled i pogled koliko te je koji gazda iskorištavao, a mirovine osobito snižavaju svojim uplatama u fondove ovi zadnji. Zakidali su nas, dakle, i ranije, preventivno, bez harača vladajućih. Nadam se da ih njihovo bogatstvo dobro služi i želim im dugi život sve do starosti. Kada će drhtati da im netko ne ukrade lovu.

Najgori trenutak je kad me zovu u HSU, stranku umirovljenika. Zašto bih ja zbog godina bio lovina za stranku koja koalira sa svakim i obećava mi, kao i vladajuća, bolji život? U kojem možeš zaštedjeti tek za kupnju jastuka za odar na sniženju prigodne prodaje za starce.

Karikatura Ivice Dekovića 1959. godineDanašnji stari kao mlade karikature

Sjedio sam u školskoj klupi s našim predsjednikom Županijskog suda Ivicom Dekovićem. On ima zakonsko pravo još raditi i odlično radi, a da ga trkne auto mladići, koji čekaju prvo brijanje, napisali bi na internetu: Starca udario Trabant ili Mercedes.

Karikatura Vladimira Ščrbeka 1959. godineBaš zgodno što sam se sjetio Dekača. Nekad je bio svestrani sportaš (nogomet, rukomet, stolni tenis, šah), pa sam mu nacrtao karikaturu dok je bio rukometaš. Kao i mojeg nastavnika Vlade Ščrbeka, također rukometaša. I još nekih. Sve starije osobe. Prilažem dokaze.

Na Dan staraca, ili odmah iza njega, prikačili su se još neki dani. Kako starci žive, možda bi im prikladniji dan bio tri dana poslije. Doista s primanjima kakva jesu, neki su u tretmnanu na razini životinja i to onih kojima se ne kupi kakica s travnjaka, jer ti su peseki u boljem položaju, a taj dan je 4. listopada, u nedjelju.

Tako vam je bilo nekoć: slika Podravkinih umirovljenika na nekadašnjim jesenskim okupljanjima, kad je bilo više pažnje o starcimaTa dva dana lako je povezati: stjerati starce s pesima na šetnju, da se ne dosađuju doma gledajući glupu politiku koju smišljavaju naša vlast i EU. Kako je ovih dana i Dan učitelja i tu bi se moglo strpati starce, jer pokušavaju učiti mlađe, ali nitko ih ne sluša. Nakon toga slijedi Dječji tjedan i kako starci nisu više nikome potrebni, mogu podjetiniti, pa će dobiti igračku medvjedića ili malog zeku, pa se mogu glupirati s tim na klupi u parku, ili se jednostavno spustiti s dječjeg tobogana i prekinuti daj glupi, besmisleni starački život.

U umirovljeničkim lokalu igra se danas šahZa kraj optimizam pomiješan s pesimizmom

No, nije u starosti sve tako crno. Dom umirovljenika, Udruga umirovljenika s lokalom… Uskoro će pasti snijeg (”pokriti dol i brijeg”), pa će doći i Djed Mraz, jedini starac kojeg se cijeni, jer darove donosi. U ostala godišnja doba slaba vajda od staraca, jer ne nose darove.

Koprivnica, prijatelj staraca! Kako to neuvjerljivo zvuči.

* Autor svih crteža i ilustracija mladi Ivo Čičin-Mašansker

čitam...
Loading...