žene iz centra svijeta

FOTO U sklopu programa Dana ludbreške Svete nedjelje upriličena izložba Eve Vučković

Projekt Etno na retro je spoj tradicije i suvremenog doba, prenošenje zanata, znanja ručnog rada, poput tkanja, vezenja, čipkarstva na mlađe generacije.

14:35h
0
Foto: Marina Hižak

Izložbom Crvena nit ludbreške umjetnice Eve Vučković, koja je upriličena povodom Dana Svete nedjelje, završio je cjelogodišnji program Etno na retro kojim su članice udruge Žene iz centra svijeta otrgle zaboravu dio prošlosti. Upriličile su, pritom, i radnu modnu reviju te predstavile prsluke i torbe s tkanim aplikacijama koje upotpunjuju izložbu njihove Ludbrežanke.

– Naše članice su čitavu godinu tkale na tkalačkom stanu, šivale te izrađivale nove suvenire, a temelj nam je staro domaće platno. Kroz izložbe naših radova, ali i prikupljenih odjevnih predmeta želimo promovirati njihovu vrijednost. Hvala svima koji su kroz godinu bili u “hiži” i pomagali oko uređenja Dedekovog dvora – kazala je Ana Katana, predsjednica udruge.

Eva Vučković (26), mlada ludbreška umjetnica nakon studija grafike na Akademiji likovne umjetnosti upisala je diplomski studij dizajna na Sveučilištu Luzern u Švicarskoj. Projekt, koji je njezin diplomski rad, spoj je tradicije i suvremenog doba, odnosno prijenos zanata, znanja ručnog rada, poput tkanja, vezenja, čipkarstva na mlađe generacije. Rezultat je izložba kolekcije odjeće koja je nastala u suradnji s ludbreškim “čuvaricama baštine”.

Kreaciju je osmislila sama i to kombinacijom novog i starog platna, odnosno etno na retro. Nova tkanina je kupljena, a stara, poput starinskih ručnika, stolnjaka… izabrana iz ormara u Bakinoj hiži.

Foto: Marina Hižak

Umjetnica je šivala, a ludbreške čuvarice baštine heklale, tkale, našivavale. Pritom su nastale kombinacije s materijalima koji su ekološki.

– Zašto crvena nit? Jer se u samom projektu govori o naraciji koja se prenosi iz generacije na generaciju, o nečemu što se čuva, proteže, a crvenu nit možemo uočiti na narodnim nošnjama. Ideja je bila pronaći način kako danas u modnom dizajnu biti što više ekološki osviješten i kako implementirati strategije samoodrživog razvoja u modnoj industriji. Bilo je važno naglasiti same sudionike, što koja osoba izrađuje i opisati ju, odakle njihova strast, biti transparentan.

Foto: Marina Hižak

Pokušala sam osmisliti proces proizvodnje odjeće koja je bazirana na lokalnoj zajednici i koja pokušava premostiti jaz između tradicije i modernosti, između prošlosti i sadašnjosti i naći zajedničku nit koja spaja kako bi se dašak starine prenio na mlade generacije – kazala je Eva i pritom zahvalila Meliti Geci, Biserki Kutnjak, Nadi Mance, Zlatici Mlinarić, Ružici Novak, Štefici Novak Panić, Božici Ranilović i Mariji Vučković te svim sudionicima u projektu na motivaciji, volji i suradnji.

– Puni ormari Bakine hiže čuvaju razne vrste ručnih radova poput ručnika, nadstolnjaka, stolnjaka, prekrivača od pamuka, lana, konoplje, vune i na njima izvezene ukrase rukom ili na tkalačkom stanu. Evi je bilo teško izabrati mnogobrojne motive koji bi se uklopili u današnje vrijeme dizajna i mode, a da ostave štih prošlosti. No, danas uživamo u njezinom i našem uspjehu, jer je zadovoljila visoke kriterije Akademije za umjetnost i dizajn u Luzernu – izrekla je na kraju Biserka Kutnjak, jedna od osnivačica udruge Žene iz centra svijeta te sudionica koja je dala doprinos Evinom diplomskom radu.

Foto: Marina Hižak