nesvakidašnji kućni ljubimac

FOTO/VIDEO Vrana Đuro i koprivnički umirovljenik Stjepan Horvat pravi su prijatelji: Obožava jesti salamu i vući me za žnirance od cipela

14:00h
0
Vrana obitelji Horvat
Đuro i Štef pravi su prijatelji // Foto: Ivan Brkić

Koprivnički umirovljenik Stjepan Horvat ima nesvakidašnjeg kućnog ljubimca – sivu vranu.

Ptica je dio obitelji već šest mjeseci, a k njima je došla nakon što ju je Stjepan spasio os sigurne smrti.

– Bili smo na misi u crkvi u Rasinji. Nakon što je završila, krenuli smo doma i onda sam spazio malenu vranu da leži pokraj crkve. Očito je bila pala iz gnijezda. Odlučio sam joj pomoći s obzirom na to da volim ptice, a nekad smo imali doma kanarince – kazao nam je S. Horvat.

Malena vrana ubrzo je dobila i ime, a nazvali su je Đuro. Brigu o njemu Stjepan je zaista ozbiljno shvatio pa se o njemu brinuo kao o djetetu – hranio ga salamom i davao mu vode.

Stoga ne čudi da Đuro obožava jesti salamu, u što smo se i sami uvjerili.

Vrana obitelji Horvat
Obožava provoditi vrijeme sjedeći na ogradi //Foto: Ivan Brkić

– Prefrigan je on, nema šta. Kad mu nosim jesti, dajem mu kruh sa salamom. No, on uvijek kruh pobaca iz zdjelice, a salamu pojede. Inače spava u garaži, tu je njegovo mjesto. Kad se počne mračiti, bude mu dosta pa ode na spavanje. Ujutro se n probudi kad dođem u garažu pogledat ga i pustiti van – kazao nam je.

Posebno uživa u igri s psom i mačkom kojeg još obitelj ima kao kućne ljubimce. Psa voli grickati za rep i noge, a s mačkom voli jesti. I uvijek joj mora ukrasti pokoji zalogaj.

Đuro je takav da najviše uživa praveći nered. Tako je Stjepan sav alat koji ima u garaži morao sakriti jer mu ih je on raznosio na sve strane. Osim toga, izgrizao je na svim biciklima sjedala pa sad svako od njih ima vrećicu da Đuro ne bi opet napravio štetu.

– Ne da ni meni mira pa mi voli grickati noge, a dok skidam cipele, onda me vuče za žnirance – smije se Stjepan.

Vrana obitelji Horvat
Salama mu je najdraža hrana //Foto: Ivan Brkić

No, vrijeme najradije provodi sjedeći na ogradi ili drvetu. Nikad se nije dogodilo da bi Đuro odletio pa da ga ne bi bilo. On svoj dom ne napušta. Voli i šetati dvorištem.

– Zna nekad i sjesti na rukohvat od stepeništa. U kući nikad nije bio. Nije ni pokazivao zanimanje da bi išao niti smo ga mi tjerali. Inače je jako glasan, no ne smeta nam to. Susjedi su mi čak rekli da imaju osjećaj da se počeo glasati kao naš pas, da laje. S njim nikad nije dosadno – priča nam Stjepan.

I to cijelo vrijeme dok smo mi bili tamo, Đuro je komunicirao sa svojim vlasnikom tako da se odazivao dok ga je zvao, no nas se bojao. Tek kad smo napustili dvorište, on je opušteno poletio svojem vlasniku, sretan što smo ga napokon pustili na miru.

Neobični ljubimac obitelji Horvat

Posted by Epodravina.hr on Dienstag, 19. Dezember 2017

čitam...