“Najteže je spoznati što je ispravno. Još je teže ispravno postupiti.”
Kineska tradicionalna medicina (KTM) i farmakologija najstariji je medicinski sustav u svijetu, koji se još uvijek primjenjuje. Predstavlja skup iskustava kineskih „liječnika” stečenih tijekom tisuća godina u borbi protiv bolesti. Akupunktura je temeljna metoda liječenja tradicionalne kineske medicine. Spominje se u staroj Kini već 2800 godina prije Krista. Sam naziv akupunktura dolazi od latinskih riječi acus – igla i pungere – ubadati, a prvi je ovaj naziv upotrijebio Nizozemac Wilhelm Ten Rijn. Europa se sa akupunkturom upoznaje krajem 16. i početkom 17. stoljeća, a ocem europske akupunkture smatra se francuski liječnik George Soulie de Morant.
AKUPUNKTURA je integralni dio i produkt kineske filozofske misli i kulture. Pojednostavljeno, čovjeka se promatra kao energetski sklop između neba i zemlje. U čovjeku, kao i u svakom živom biću posebnim putovima teče životna energija – Qi. Za razliku od zapadne medicine koja se temelji na materijalnom shvaćanju, istočnoj je medicini temelj energija.
Svaka pojava ima dva lica, dvije suprotnosti, dva pola. Postoji univerzalni sustav s dvije suprotnosti : Yin i Yang. Oni su u stalnoj dinamičkoj ravnoteži, u neprekidnom kretanju, a o njihovoj ravnoteži ovise zdravlje i bolest. Ako porast Yina ili Yanga prijeđe fiziološke granice, doći će do različitih bolesnih stanja, kao posljedice suviška ili manjka Yina ili Yanga.
Bolest se javlja kao posljedica neravnoteže životne energije Qi. To je vitalna energija koja cirkulira organizmom. Disbalans, višak ili manjak energije dovodi do zdravstvenih poremećaja. Pozornim promatranjem tijekom stoljeća otkrilo se da na tijelu postoje točke koje različito reagiraju na podražaj i izazivaju određene reakcije. S vremenom su te točke, njih ukupno 365, povezane prema svojim svojstvima i djelovanju. Ustanovljen je sustav meridijana kojima cirkulira vitalna energija Qi. Upadljiva je podudarnost broja točaka koja je istovjetna broju dana u godini kao i dvanaest meridijana, koliko ima mjeseci u godini. 12 meridijana nose nazive 12 organa (pluća, debelo crijevo, želudac, slezena i gušterača, srce, tanko crijevo, mokraćni mjehur, bubreg, osrčje, žučni mjehur, jetra i „trodijelni grijač”). Njima su pridodana i dva izvanredna meridijana stražnji (Du Mai) i prednji (Ren Mai), a postoje još i točke izvan meridijana, tzv. puncta extra.
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) priznala je akupunkturu kao službenu metodu liječenja 1978. godine. Kod nas, u sklopu Hrvatskog liječničkog zbora djeluje Hrvatsko društvo za akupunkturu koje se bavi edukacijom i promocijom ove znanstveno dokazane metode liječenja. Ona se primjenjuje zajedno sa „službenom” medicinom praktički u svim razvijenijim zemljama svijeta, a respektira neuroanatomske i fiziološke postavke suvremene medicinske znanosti. Kod nas akupunkturu mogu raditi samo liječnici sa licencom Hrvatske liječničke komore, primjenjujući suvremene medicinske principe i tehnike.
Poseban je pristup bolesniku u tradicionalnoj kineskoj medicini. On se temelji na anamnezi (ispitivanje bolesnika o bolesti), inspekciji (promatranju), auskultaciji (slušanju) i palpaciji (pipanju). Ove metode u kineskoj tradicionalnoj medicini imaju mnogo veće značenje nego laboratorijske i ostale dijagnostičke pretrage.
Posebno mjesto ima inspekcija jezika,gdje se promatraju boja jezika i eventualne naslage na njemu. Velika pozornost obraća se pulsu, koji se bolesniku pipa na zapešćima obje ruke u šest položaja, te se pritom procjenjuje njegova dubina (površan, dubok), frekvencija (ubrzan, usporen, pravilan, nepravilan), snaga (jak, slab) i volumen (velik, malen).
Akupunktura se bazira na načelu meridijana (kanala) kojima teče energija. Ubadanjem tankih igala debljine 0.1 mm do 0.2 mm u akupunkturne točke uspostavlja se ponovno energetska ravnoteža, homeostaza. Igle su različite dužine, a jedinica mjere je 1 cun (palac), oko 25 mm, tako da imamo akupunkturne igle dužine 1 do 5 cuna, odnosno 25 do 125 mm.
Dužina igle koja će se koristiti ovisi o mjestu uboda i potrebnoj dubini. Položaj bolesnika pri akupunkturi može biti ležeći (na leđima ili trbuhu), bočni (ležeći na boku) i sjedeći. Igla treba ostati u tijelu najmanje pet, a najduže trideset minuta. Ukupno trajanje liječenja ovisno je o rezultatima. Broj aplikacija nije strogo ograničen, a obično se provodi sedam do deset puta, u pravilu dva do tri puta tjedno. Liječenje se može ponoviti u vremenu od šest mjeseci do godine dana.
Preteča današnjih igala, a koje su Kinezi u davna vremena upotrebljavali bili su šiljati predmeti od kamena, životinjskih kosti i bambusa. Metalne igle u upotrebi su u Kini jedanaest stoljeća prije Krista. Danas se isključivo koriste igle za jednokratnu upotrebu, a sam ubod igle nije posebno osjetljiv. Pacijenti navode više osjećaj topline, težine ili pritiska prilikom samog uboda. Na mjestu uboda oko igle pojavi se blaže crvenilo u formi prstena, tzv. “akupunkturni fenomen”.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail: sacer.drazen@kc.t-com.hr