“Najveća poteškoća nije prihvatiti nove ideje, nego zaboraviti stare.” (J.M. Keynes)
U ranijem smo napisu pisali o akupunkturi, kao najstarijem priznatom vidu liječenja, a koji uvažava i koristi zapadna medicina. Brojne su indikacije za ovu metodu liječenja, a primarno neurološke i reumatske bolesti: glavobolje, oštećenja živaca, neuralgije i mialgije te druga bolna stanja koštano-zglobno-mišićnog sustava. Na listi bolesti podesnih za liječenje akupunkturom Svjetska zdravstvena organizacija navodi još bolesti dišnog i probavnog sustava. Akupunktura je uspješna i pri liječenju ovisnosti, alergija, pri mršavljenju te poboljšanju opće kondicije organizma i imunološkog sustava.
Kontraindikacije (situacije kod kojih se ne smije koristiti) su rijetke i svode se na akutna stanja težih oblika duševnih bolesti, opće iscrpljenosti organizma, akutnog opitog stanja, neposredno nakon zračenja i terapije velikim dozama nekih lijekova (kortikosteroidi). Postoje i kontraindikacije samo za pojedine točke kod nekih bolesti.
Rizici primjene akupunkture pri liječenju su rijetki i minimalni. Moguć je manji podljev na mjestu uboda. Korištenje jednokratnih igala isključuje mogućnost infekcije ili hepatitisa. Za one koji se boje igle, ostaje mogućnost provođenja akupunkture laserom.
AURIKULOPUNKTURA je lokalna akupunktura ograničena na uho. Neki autori koriste i naziv aurikuloakupunktura (lat. auricula – ušna školjka, acus – igla, puncture – ubod). Iglice se ubadaju u uho, na kojem se reflektiraju svi unutrašnji organi. Uho predstavlja samostalan mikrosustav točaka odakle se iglom može djelovati na svaki organ ili funkciju pojedinog organa.
Iako je već Hipokrat u 4. stoljeću prije Krista pisao o liječenju različitih bolesti puštanjem krvi iz pojedinih dijelova uške, tek tridesetih godina prošlog stoljeća francuski liječnik, “otac europske akupunkture” Paul Nogier, (na slici) daje znanstveno objašnjenje ovog načina liječenja. Dokazao je da je uška mjesto koje predstavlja cijeli organizam u malom, u položaju kao što se dijete nalazi u maternici.Glava je locirana na dnu uha, tijelo u sredini i stopala na vrhu.
Iako je u praksi bilo korišteno preko 200 točaka, Nogier je pojednostavnio i precizno lokalizirao samo 30 točaka. Najprikladnija i najsigurnija je lokalizacija točaka s detektorom – „tragačem točaka”.
Tehnika provođenja ušne akupunkture ne razlikuje se od tjelesne. U točno određene točke ubadaju se iglice koje se ostavljaju 15 do 30 minuta. Pri stavljanju igle nikada se ne probija hrskavični dio. Za razliku od tjelesne akupunkture, ubod u ušku zna biti vrlo bolan. Tretman se provodi svaki drugi dan, kod akutnih stanja 5 do 10 puta, a kod kroničnih stanja potrebno je 10 do 20 tretmana. Drugi način liječenja aurikulopunkturom je postavljanje malih trajnih intradermalnih iglica prekrivenih flasterom koje se ostave u uški deset do četrnaest dana. Preporuča se stavljati igle u desno uho kod dešnjaka, a u lijevo kod ljevaka.
Ušna akupunktura je ekonomičnija i lakša za primjenu, jer pacijenta ne treba skidati. Uho je lako pristupačno za tretman, a pacijent se nalazi u sjedećem ili ležećem položaju.
Indikacije za ovaj vid liječenja su: odvikavanje od pušenja, mršavljenje, ublaženje bolova, alergija, nesanica i stres. Kontraindikacije su iste kao i kod tjelesne akupunkture.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr