“U životu se ničega ne treba bojati. Treba samo razumjeti.”

(Marie Curie)

Sretni smo kad osjećamo ljubav, radost, zadovoljstvo,samopouzdanje i niz drugih ugodnih emocija koje nas pokreću i pružaju nam užitak, ali nažalost ponekad nismo lišeni ni onih neugodnih iskustava koja nas koče i sputavaju, poput boli, žalosti, tjeskobe, zabrinutosti, razočaranja, nespokoja i prije svega straha.

Strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi, čuje ili osjeti opasnost, bila ona stvarna ili nestvarna. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Na fiziološkom planu, manifestira se ubrzanim radom srca, povišenim krvnim tlakom, ubrzanim disanjem, sušenjem usta. Strah je jedna od primarnih emocija, jer se s njime rađamo (strah od gubitka podloge, napuštenosti, snažnog zvuka, itd.).

Kada svjesno znamo čega se bojimo, riječ je o strahu, a kada ne znamo radi se o tjeskobi. Iako će neki reći da strah ne postoji, već samo hrabrost koja ponekad zataji, ipak je strah dio naše svakidašnjice. On povremeno vlada svima nama, a nekima smanjuje ili čak oduzima volju za životom. Racionalan strah štiti nas od realnih izvora opasnosti i kad izađemo iz opasne situacije, strah nestaje i vraćamo se u stanje normalnog funkcioniranja.

Uzroci straha vrlo su brojni i različiti: neizvjesna budućnost, loša financijska situacija, gubitak posla a na zdravstvenom planu neznanje odnosno nepoznavanje bolesti od koje se boluje, neizvjesnost ishoda čliječenja, strah od smrti, itd. . Važno je ustanoviti čega se točno plašimo, a da bismo nadvladali strah, trebamo ukloniti dramatizaciju – ne treba svaku poteškoću i problem doživljavati kao katastrofu i pritom gubiti glavu.

Kronične upalne reumatske bolesti znatno opterećuju bolesnikovo psihičko stanje. Gotovo jedna trećina bolesnika s reumatoidnim artritisom, jednom od najtežih kroničnih reumatskih bolesti pati i od depresije. Kod tih je bolesnika prisutna bezvoljnost, nezainteresiranost, neodlučnost, nedostatak poticaja i aktivnosti, slabljenje snage i koncentracije, nesanica, promjene raspoloženja, bojažljivost i zabrinutost.

Gotovo su svi kronični reumatski bolesnici na neki način zaokupljeni svojom bolešću. Postupno ih obuzima zabrinutost i nespokoj, a potom strah od posljedica do kojih bi njihova bolest mogla dovesti i taj strah najčešće zatomljuju u sebi i ne govore drugima o njemu.

Bez obzira od koje reumatske bolesti boluje paci9jent, on se boji njene progresije, posebice jačih bolova i funkcionalnih ograničenja. Strah se javlja i kada je riječ o nekom drugom, primjerice kada reumatski bolesnik promatra i na određeni način sudoživljava istu bolest kod nekog od poznatih mu bolesnika.

Reumatskog pacijenta, kao uostalom i mnoge druge bolesnike opterećuju i sumnje u svrhovitost terapijskih postupaka koji su mu određeni. Nerijetko je podozriv spram stručnosti i kompetencije liječnika koji ga liječi. Pacijent često ima svoju, posve drukčiju predodžbu o „liječenju reumatizma”, koju crpi iz novinskih napisa ili u razgovoru s drugim bolesnicima. Strah i depresiju dodatno pojačava osjećaj nesigurnosti koji se javlja zbog nespokoja i zabrinutosti u krajnji ishod bolesti.

Liječnik mora proniknuti u psihičko stanje reumatskog bolesnika, da bi mogao osim osnovne bolest i na tom planu terapijski djelovati, a po potrebi u liječenje uključiti i psihologa, odnosno psihijatra.

Najčešći strahovi reumatskih bolesnika su od:

• – napredovanje bolesti
• – sve teže funkcionalne onesposobljenosti
• – ovisnosti o lijekovima i njihovim nuspojavama
• – strah od budućnosti
• – sumnja u svrhovitost propisanih terapijskih postupaka
• – sumnja u kompetentnost liječnika i medicinskog osoblja

Dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. : 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr