Podaci Svjetske zdravstvene organizacije ukazuju da je u razvijenim zemljama svijeta ustrajnost pri uzimanju lijekova ili pridržavanje liječničkih uputa o uzimanju lijeka, svega oko 50 %.
Treba znati da će lijek ispoljiti svoje očekivano i korisno djelovanje samo ako se uzima na način kako je to liječnik propisao. Najčešći oblici nepridržavanja uputa su: preskakanje doza, predoziranje ili uzimanje nedostatnih doza, pogrešna svrha primjene lijeka i uzimanje nepropisanog lijeka.
To se odnosi na bolesnike koji se dugotrajno liječe, dakle kronične bolesnike i u značajnoj mjeri utječe na kvalitetu i ishod njihova liječenja. Još više brine podatak da u zemljama Europske unije gotovo 200.000 ljudi godišnje umre zbog neuzimanja ili nepravilnog uzimanja propisane terapije!!
Treba posebno istaknuti, a o tome smo već pisali, da je nažalost samoliječenje uzelo velikog maha tako da pacijenti na svoju ruku ili nagovor prijatelja, susjeda i drugih „dobronamjernika” uzimaju uz propisanu terapiju još pokoji neprovjereni, najčešće nepotrebni lijek, Još je češće da ga ne uzimaju pravilno, i najčešće se o tome ne konzultiraju sa svojim liječnikom. Nekontroliranom uzimanju lijekova doprinosi i sve agresivnija reklama proizvođača lijekova i ljekovitih pripravaka. Jedno izvješće govori da je od 20 najvećih svjetskih farmaceutskih kompanija, čak njih 17 jednom ili višekratno prekršilo dogovoreni kodeks ponašanja u promociji svojih lijekova.
Nažalost, ponekad će i pokoji liječnik zbog „nepodnošljive lakoće propisivanja lijekova” propisati i ne baš nužno potrebni lijek. Nerijetko se dogodi da bolesnik nakon odlaska kod dva ili tri liječnika specijalista, koji propišu svoju terapiju, treba uzimati i do desetak različitih lijekova. Time se svakako povećava mogućnost neželjenih interakcija među lijekovima, a veći je i rizik mogućih nuspojava. Uvijek kada je propisano više lijekova, bolje ih je uzimati s vremenskim razmakom – ne sve odjednom.
Često se događa da pacijent, svjestan činjenice uzimanja mnogo lijekova, sam na svoju ruku počinje reducirati propisanu terapiju i nerijetko smanji dozu važnog lijeka ili ga čak prestane uzimati. Zato je od izuzetne važnosti da liječnik posveti dovoljno vremena svom pacijentu i da mu na pristupačan, ali dovoljno jasan i nedvosmislen način objasni razloge i važnost redovitog uzimanja propisane terapije i opasnost uzimanja nepotrebnih lijekova.
Pacijent mora biti svjestan da je:
- 1. Lijek djelotvoran samo u propisanoj dozi i kada se uzima dovoljno dugo.
- 2. Lijek koji se uzima kraće ili dulje od propisanog vremena, odnosno u manjoj ili većoj dozi od propisane neće biti učinkovit ili čak može imati štetne posljedice
- 3. Ne postoje neškodljivi lijekovi, već samo oni prihvatljive štetnosti. Stoga ne propisujte lijek sami sebi.
- 4. Lijek se uzima samo kad je njegova primjena nužna
- 5. Svi lijekovi u ljudskom organizmu stupaju u međusobne odnose (interakcije) mijenjajući u tim odnosima svoje djelovanje i učinkovitost
- 6. Važno je ne očekivati brza, čudotvorna izlječenja i ne odustajati od propisane terapije ako se odmah ne vidi njezin učinak.
- 7. Uvijek držite lijek u originalnom pakovanju da se može provjeriti rok trajanja i izvorna uputa.
Dakle, liječnik ne treba pod svaku cijenu propisati lijek iako se to od njega očekuje, a pacijent neka ga ne počne uzimati na svoju ruku bez opravdanog razloga, jer ponekad je “najbolji lijek – ne uzeti lijek”. S druge strane lijekove koji su neophodni i važni treba redovito, ustrajno i dovoljno dugo uzimati, na način koji preporuči liječnik.
Za uspješno liječenje vrlo su bitne odrednice ustrajnost i suradnja pacijenta. Ustrajnost ima poseban značaj kod liječenja kroničnih bolesti, koje zahtijevaju dugotrajno a često i doživotno liječenje. Na taj je način bolest pod nadzorom, ne stvara dodatne poteškoće bolesniku i omogućuje mu u granicama mogućeg kvalitetno življenje.
Pacijent ima obvezu traženja stručne (medicinske) pomoći, biti motiviran za ozdravljenje, mora surađivati s liječnikom te imati u njega povjerenje. Međusobni odnos pacijenta i liječnika morao bi biti odnos suradnje i punog povjerenja i o tom smo odnosu zbog njegove izuzetne važnosti već pisali u jednom od prethodnih napisa.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr