Kolumna: Judy Smrček Lelek // Kroz bolest pronađite sebe

08:35h
0
Kulumna-Judy-Smrcek-Lelek

Riječ bolest zvuči pomalo zastrašujuće, ali to je dio života. Nitko, baš nitko ne zna što nosi u sebi i što ga čeka danas, sutra. Ni vi, ni ja.

Zato je najbitnije je prihvatimo bolest kao i sve u životu te da vjerujemo da je to trenutna situacija i da našom vjerom i našom snagom možemo i to riješiti. Jedna moja poznanica je prihvatila bolest, ali ona je u svoj um postavila da je to njena sudbina i da je mora nositi cijeli život. Jer to je kao dar, dar od Boga. Ne mislite li vi, kao i ja, da je to malo čudno? Bolest možda dođe da čovjek shvati život, da upozna sebe. Da se probudi i počne razmišljati.U većini slučajeva da se i promijeni. Ali definitivno bolest nije nešto što tu mora biti cijeli tvoj život.

Tu je da progledamo, tu je da nas iz nekog razloga očvrsne. Bolest je naša situacija, dio naše situacije. Kao takva oblikuje našu prošlost i našu budućnost. Bilo bi dobro kada se nađemo u takvoj situaciji, što manje govoriti o njoj, misliti o njoj, jer tako pridajemo važnost toj bolesti i ona tako jača u nama. Bolest dobiva snagu i povećava se u nama.

Trebamo je samo osjetiti u sebi i prihvatiti, čak i zahvaliti. Ali naravno jačati sebe  i vjerovati da smo zdravi i da smo odlično.

Potrebno je vidjeti sebe kao zdravu osobu, jer vizualizacija puno znači. Vizualizacija ima moć ozdravljenja. Ako je pozitivna, naravno.

Što više smijeha, pozitive, filmova i tekstova koji nas podižu. Smijeh čini čuda.

Izbjegavati negativne ljude, negativne razgovore, negativna društava i vjerovati sebi. Vjerovati da sam sebi možemo puno pomoći. Naše tijelo je tako i napravljeno, da ga liječimo sami.

Stanje koje smo nazvali bolest nema nikakve veze sa onim što mi uistinu jesmo.

Kroz bolest i patnju može umrijeti naš ego, a to je jako dobro za naš duhovno- mentalni život.

Jer tada smo spoznali zašto,  iz kojega razloga je bolest tu.

I tako možemo mijenjati sebe, svoj način razmišljanja, svoj način života. A to je možda baš cilj te naše bolesti koja se trenutno našla u nama.

Spoznaja tko smo. Spoznaja zašto smo ovdje. Spoznaja koja je bit života, te što je zapravo bitno u našem životu. Jer toga trenutka shvatim da sve što nam je kao bilo bitno do tada, nije baš ništa. Tako si postavljamo mnogo pitanja i tako se mijenjamo.

Mijenjamo svojeg duhovnog čovjeka u sebi, a tako  mijenjamo i neke ljude oko sebe.

 

Ljudi moji, koliko nam je još boli potrebno da bi shvatili i da bi donjeli odluku da je ne želimo i da treba mijenjati sebe i tako cijeli svijet. Jer smo svi povezani.

Zar ne vidite da zbog naših gluposti nastaje pomutnja i zbrka oko nas?

Prestanimo biti kao ovce. Mislimo više svojom glavom i činimo nešto.

Budimo se iz toga kolektivnog sna, jer ćemo se svi razboljeti i fizički.

Toliko je mentalno, psihički i duhovno bolesni ljudi koji sami sebi glume da su sretni.

Tijela hodaju kao živi mrtvaci, a duša izgubljena. Gdje je?  Kuda je otišla? Kada je otišla?

Nađimo svoje dušu, sprijateljimo se s njom.

Učinite tri nove stvari. Učinite nešto što nikada niste. ZASVJETLITE….. Iznenadite sebe, pobijedite sebe.

Molim vas pronađite SEBE, dok nije kasno.

čitam...
Loading...