Kolumna: Judy Smrček Lelek // TIJELO BOLI ILI ŽIVOTNA ENERGIJA

12:06h
0
Kulumna-Judy-Smrcek-Lelek

Tijelo boli je polje energije koje se nalazi u nama i oko nas. Nalik je biću, koje se privremeno nastani u našem unutarnjem prostoru. To je negativno energetsko polje koje zauzima cijelo tijelo i um, pa čak i našu dušu. To je zarobljena životna energija koja ne teče. Ona postoji u nama, zbog nekih događaja i situacija iz našeg života, iz naše prošlosti

Tijelo boli zapravo u nama oživljava neugodnu prošlost, a ne drage situacije. Ako ne radimo na sebi, tijelo boli možemo nositi kroz cijeli život. A to je strašno, jer energija koja ne teće kroz nas, nije dobra. To je životna energija koja mora slobodno teći, da bi mi bili sretni i zdravi.

Tijelo boli stvara u nama nakupine koje ne dozvoljavaju da životna energija prolazi kroz nas.

Pokušajte si zamisliti kako lijepo, sjajno izgleda životna energija koja normalno teče kroz vas. Kao slap vode, kao sitne zlatne čestice prašine koja ravnomjerno idu kroz vas i oko vas. Tada se osjećate prekrasno, zračite, sjajite, sretni ste.

Ali, kada se tijelo boli nastani u nama, ta divna energija stan i više se ne miče. I ako to potraje mjesecima, godinama, u nama nastaje kaos. Nastaju tjelesne, duhovne, mentalne boli. Nastaje nezadovoljstvo.

Sve oko nas je energija i sve u nama je energija. A kada se u nama nastani tijelo boli, ne uklapamo se u protok energije i tako u našem životu nastaje nešto što zapravo ne želimo i u čemu se ne osjećamo dobro.

Učenjem o sebi, učenjem o životu, vježbanjem na sebi, mijenjanjem životnih navika, mijenjanjem stila svoga života, mijenjanjem načina razmišljanja, mijenjamo sebe, mijenjamo sve oko sebe. I tako vračamo protok životne energije u svoje tijelo, dušu, um, srce. Naš život postaje usklađen sa samim sobom, a to je bit svega.

To je bit mira, ljubavi, zdravlja. To svi želimo.

Pitanje je koliko dovoljno želimo? Koliko smo spremni odvojiti vrijeme za sebe?

Koliko smo spremni činiti za sebe ili nam je najlakše predati se i dozvoliti tijelu boli da nas totalno preuzme kroz vrijeme.vPonavljam, pola smo tjelesna, a pola duhovna bića. Koliko smo spremni na dan činiti za svoje tijelo? Koliko sati na dan radimo za tjelesnog čovjeka, a koliko radimo na našem duhovnom čovjeku? Gdje se daješ tu i imaš.

Svatko najbolje zna sam za sebe. Koliko i kome daje vrijeme? Koliko i kome daje svoje misli? Koliko i kome daje svoje riječi? U što ulažemo to ćemo i dobiti.

Samo jedno zapamtite, a to je da ne znamo ni dana ni časa kada je naša zadaće ovdje završena.

Priča o Aleksandru velikom kaže: Kada je umirao, imao je zadnju želju da kada ga stave u kovčeg, njegove ruke izvade van. Jer kada čovjek umre, šake mu se otvaraju, jer je tijelo ostalo potpuno bez životne energije. On je želio da se vidi da osdlazi praznih ruku. Neka svijet vidi da odlazi kao najveći prosjak.

Znači, naša duša ode i ponese sa sobom samo one obrasce koji se ne vide.

Ponesemo sa sobom ono nevidljivo, duhovno. Tjelesno što se vidi ostaje ovdje.

Zašto bi nosili tijelo boli, kada možemo poći s divnom sjajem, energijom koja daje mir, ljubav, spokojstvo?

I opet imate slobodnu volju. Opet možete birati za sebe što želite.

TIJELO BOLI ili ŽIVOTNU ENERGIJU?

čitam...
Loading...