KOLUMNA: Kiltovi na vjetru // Angelina Jolie efekt!

06:43h
0
kiltovi-na-vjetru

Angelina JolieAngelina Jolie efekt!

Rak dojke je đubre s kojim se većima žena u mojoj obitelji bori već desetljećima. Znači – đubre je genetsko! S genom nema zajebancije. To nije nešto što možeš ispraviti na fizikalnoj, riješiti tabletom ili čak 100% izliječiti odstranjenjem. I kaj je najgore – bez obzira koliko te mater voli, prenijeti će ti tog vraga za kojeg nikad ne znaš kad će se probuditi. Zato me zainteresirala priča Angeline Jolie koja je odstranila obje sise i rekonstruirala nove nakon genetskog testa. Naravno, teta Jolie ima love i dostupni su joj svi liječnici ovog svijeta, pa joj nije teško odvojiti torbu, dvije novčanica za tu cijelu proceduru.

Inače, genetski test mogu obaviti sve osobe, poput mene, koje imaju takvu obiteljsku situaciju i to zamislite – besplatno! Evo ovdje, u UK, prvo ideš doktoru opće prakse, pa na psihološko savjetovanje (da vide kak se buš nosila s time), a tek onda testiranje. Hm, kak se bum nosila? Najradije bi se nosila ko miss Jolie! Sise van, silikoni unutra – i to je to! Ali, nije sve tak jednostavno. U zadnje vrijeme često si postavljam pitanje – koliko bi se žena odlučilo na taj potez? Jel bolje živjeti u neznanju ili uhvatiti taj rak za grkljan i obračunati se s njime dok još „spava”? I što nakon testa? Štedjeti za umjetnjake? Ili obavljati preglede minimalno dva-tri puta godišnje?

Na pamet mi pada razgovor s jednim od mojih prijatelja kojem su teorije zavjera u malom prstu. On tvrdi – većina lijekova za sve moguće rakove postoje ali „ne idu van” iz laboratorija jer nas ionako ima previše. Da smo svi zdravi kad navršimo stotu, živjeli bi jedni drugima na glavi i najvjerojatnije morali pretvarat mokraću u vodu. Ima nečega u tome. No, ja se pitam, ko mali Mujo – kako „ispraviti” gen? I sad ja, obična učiteljica yoge z Podravine, sjedim usred Škotske, sumanuto surfam po netu i tražim medicinska istraživanja o ispravljanju Brca1 gena. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Sad bi neki rekli – od nečega se mora umrijeti? Ali jel’ bi vi voljeli znati da imate skoro nenadjebive šanse da ćete se oko pedesete recimo utopiti? Ili da će vas trknut plavi auto na zebri? E, pa jel bi se odmah odrekli odlaska na more? Ili više nikad ne bi prelazili zebru? Ili bi bježali od svakog plavog auta sljedećih dvadesetak godina? Karikiram, ali slično je i s ovim genetskim testom. Novine pišu kak je Angelinina situacija povećala broj žena koje odlaze na to testiranje i to je pozitivno. Ali, kad se osobno nađeš u toj situaciji, malo ti se rit stisne od činjenice kako te samo jedna pikica dijeli od takve teške spoznaje.

U petak idem doktorici. Zove se dr. Simpson i zaista podsjeća na istoimenog lika z crtića, samo s više kose. Hoću li biti hrabra poput svih žena u obiteljskom stablu koje su se borile s tim odvratnjakom (neke uspješno, neke neuspješno) i biti prva žena u obitelji koja – zna kaj je čeka? Možda je bolje biti spreman nego iznenađen. Ova generacija žena je vrsta koju „ništa ne smije iznenaditi” i čekamo ga spremne i naoružane zdravom prehranom, yogom, čistim plućima, crnim humorom i spremne za duplu mastektomiju, ako treba! Nema labavo!

I o ovoj temi namjerno govorim javno jer je važnija od glupih selfija, lajkanja, tvitanja, ili postanja fotke tvoje današnje večere. Previše je dobrih ženskih duša prenaglo otišlo s ovog svijeta! Vrijeme je da uzvratimo udarac kako najbolje znamo i umijemo. Sa sisom ili bez nje!

 

 

 

čitam...