Klinci ?? Samo vlastiti !
Krećem u opaku borbu s minutama i snagom. Već dvije godine intenzivno treniram na koprivničkim bazenima i koliko god bili u minusu, uvijek su mi jednako dobri i ne vidim razliku između ultrazvuka i klasičnog klora. Gdje je nestalo ono vrijeme kad nismo brinuli o alergijama, gljivicama, ozljedama i udisanju štetnih plinova? Ne treba naravno pretjerivati – ali iskreno oni kojima sva dlaka smeta, ni ne trebaju posjećivati takva javna mjesta. Vjerujte mi, nikome neće faliti.
No… i dok sam zamahnula treći put u glavu mi doleti ničim izazvana lopta. U redu! Pogledam na rub bazena, a tamo dva klinca i otac veselo uzrupiraju prostor očekujući da su svima jako zanimljivi i simpatični. A NISU! Jedino što su ljudi pristojni pa vam ne žele reći da ste neotesanci koji ne razumiju razliku između rekreativnog i plivačkog sportskog terena. Pun mi je kufer stalnog slinjenja kako su klinci divni, mili i Bogom dani. Oni to sigurno jesu, ali mogu biti jednako naporni, dosadni i blesavi kao i njihovi roditelji. Kužim ja i da je spasiocu bilo neugodno reagirati, ali meni Boga mi nije. Pogledala sam tipa i jednostavno rekla: „Pogriješili ste bazen. Rekreativni je s druge strane!”. Još uvijek je blesavo zurio u mene očekujući da se nasmijem njegovim slatkim „aždajama”, ali nije me pokolebao. Boli me briga – ne moraju mi sva djeca biti SJAJNA! I već je krajnje vrijeme da to u ovom blesavom društvu netko i jasno kaže.
Kao i mama koja je s klinkom od tri godine došla na kazališnu predstavu. Prvo je pratila, onda se počela njihati, dizati, savijati i plesati. Iza toga je molila mamu da tipka na mobitel, a to je uzrokovalo takvu sreću da se čula svaka treća riječ glumca s pozornice. Tek nakon jako puno upućenih čudnih i prijekornih pogleda mlada mama je pokupila svoju princezu i svima priuštila pet minuta uživanju u kazališnoj predstavi.
Na kraju krajeva, nisu klinci ništa drugačiji od nas odraslih. I oni jednako dobro pretvaraju demokraciju u anarhiju, samo ako za to imaju prilike. I zaista nije bitno da li imaju tri, deset ili pedeset godina – sva ljudska bića jednako to dobro njuše. Zato, nemojte poput mene biti ljuti na djecu koja vas gađaju žvakačama i vodenim pištoljima, već na odrasle koji misle da njihov odgojni nemar svima treba biti simpatičan!! A TO JE DALEKO OD ISTINE!