Svaki lijek, kad za to postoje razlozi, treba uzimati na način i u vrijeme kako to propiše liječnik. Tako je i s nesteroidnim antireumaticima, lijekovima namijenjenim liječenju reumatskih bolesti: artritisa (upalne bolesti zglobova), artroza (degenerativne promjene zglobova) i drugih bolnih stanja.
Ti lijekovi imaju dvojako djelovanje: ublažavaju ili otklanjaju bol i smanjuju upalu, a mehanizam djelovanja temelji se na blokiranju enzima ciklooksigenaze. Neki od ovih lijekova mogu se nabaviti i bez recepta, a preporuka je koristiti ih u najmanjoj, ali učinkovitoj dozi.
Kako nažalost i djeca boluju od upalnih reumatskih bolesti, a nisu pošteđena ni ostalih bolnih stanja, antireumatici se propisuju i njima. Jasno, tu je potreban primjeren oprez i ograničenja, prilagođena toj životnoj dobi. Ako pacijent boluje od ulkusne bolesti tada je potrebno uz antireumatik koji je podnošljiviji, uzeti i lijekove koji štite želučanu sluznicu, ili je još bolje odlučiti se za druge oblike liječenja boli, primjerice fizikalnu terapiju.
Iako neki liječnici zaziru od ovih lijekova, nema razloga biti nesklon propisivanju u situacijama kad je to indicirano, a pritom ne postoje ozbiljne kontraindikacije za njihovo uzimanje. Treba znati da je najvažnije, antireumatik uzimati u punoj dozi, u pravilu poslije jela, u propisanim vremenskim intervalima i dovoljno dugo vrijeme. Kad se uzima u visokim dozama i kroz duže vrijeme, naravno da može doći do neželjenih nuspojava i komplikacija. To je i razlog da ih se propisuje u najnižim, ali još uvijek djelotvornim dozama kroz najkraće moguće vrijeme. Sigurno je da njihova korist nadmašuje rizik uzimanja kad se koriste prema uputama liječnika.
Ne preporučuje se bezrazložna promjena nesteroidnog antireumatika čemu se često skloni pacijenti, očekujući bolji efekt novog lijeka. Pravilo je da lijek koji još uvijek djeluje i dobro se podnosi ne treba mijenjati drugim. Prilikom odabira antireumatika, što svakako treba prepustiti liječniku, vodi se računa o kontraindikacijama, posebnim upozorenjima, nuspojavama te interakcijama s drugim lijekovima.
Razlika je u jednokratnom, sporadičnom uzimanje analgetika ili antireumatika, u odnosu na trajnu terapiju kroničnih upalnih reumatskih stanja, koja nužno donosi određene rizike. Tada treba biti kritičniji i oprezniji, te koristiti i druge oblike liječenja, ili pak odabrati najmanje rizičan antireumatik, ako je njegova primjena nužna.
Treba znati da bol u određenoj mjeri može ublažiti i lokalna primjena antireumatskih gelova i krema (Ice plus, Luboreta, Neofen plus, itd.), aplikacija hladnih obloga ili pak masaža ledom. Vrlo djelotvorne su i analgetske procedure fizikalne terapije (TENS, interferentne, dijadinamske i galvanske struje, laser itd.)
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail: sacer.drazen@gmail.com