NAJČITATELJICA

Nadrealno je u svijetu tehnologije naići na ovakvu priču. Mirjana Đilas umjesto mobitela, u ruci uvijek drži knjigu, a zovu ju dobri duh križevačke knjižnice

Dolaskom dvaju sinova na svijet, uz posao u tvornici cipela i svakodnevne obaveze, fokus je s čitanja prešao na odgoj. Ne sumnjamo kako su joj priče, likovi šarenih osobnosti i dramatični zaokreti nedostajali, ali, kaže - prioriteti su prioriteti. Danas je sve došlo na svoje, djeca imaju vlastite obitelji, dok ona i suprug uživaju u mirovini.

14:00h
0
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

Čim me nema par dana, pitaju se gdje sam, tvrdi najčitateljica kategorije umirovljenika Gradske knjižnice Franjo Marković Mirjana Đilas, slikovito najavivši službene podatke, a koji glase kako je od 2012. godine naovamo posudila i pročitala 1083 knjige!

Rođena Slavonka odmalena je zaokupljena knjigama, njezini su ih roditelji redovito kupovali. Listala je teta Mirjana, tako, s desetak godina komplete Tarzana i Winnetoua te upoznala, recimo, djelo Čuvaj se senjske ili radove Sergeja Jesenjina.

Knjiga je prije bilo kao čokolade! Vikendom su ih, na svakome uglu, prodavali. Mogli su se kupiti kompleti, i to na rate – prisjeća se gospođa Đilas koja je kasnije, sa suprugom, nastavila donositi ukoričena djela, hrpicu po hrpicu.

Dolaskom dvaju sinova na svijet, uz posao u tvornici cipela i svakodnevne obaveze, fokus je s čitanja prešao na odgoj. Ne sumnjamo kako su joj priče, likovi šarenih osobnosti i dramatični zaokreti nedostajali, ali, kaže – prioriteti su prioriteti. Danas je sve došlo na svoje, djeca imaju vlastite obitelji, dok Mirjana i suprug uživaju u mirovini.

Foto: Ivan Balija
Križevački knjižničari svaki joj tjedan pripreme četiri-pet knjiga // Foto: Ivan Balija

– Uhvatim li i pola sata lufta, obavezno sjednem i čitam. Iako mi se možda ne sviđa, svaku knjigu pročitam do kraja. Bilo bi mi žao da se nešto dogodilo, a nisam pročitala – objašnjava.

Priča nam kako joj križevački knjižničari svaki tjedan pripreme četiri-pet knjiga. A što čita? Beletristiku, i to sve – od krimića do teških drama. Jedino, dodaje, ne voli limunade, misleći na osobito patetična djela.

– Kada je lijepo vrijeme, balkon je moje mjesto. Brzo čitam. Ako je knjiga zanimljiva, ako te radnja privuče stolici, u stanju sam je “pojesti” u dan-dva – tvrdi Mirjana.

Kako ljubav prema čitanju prenosi i na svojega unuka kojega nerijetko čuva, tako je shvatljiva zabrinutost glede novih generacija koje su, napominje, zauzete tipkanjem. Valja istaknuti kako je u križevačku knjižnicu – gdje smo, prigodno, razgovarali o čitanju – stigla s nepreglednim popisom posuđenih djela koji su joj isprintali knjižničari. Jasno nam je, stoga, zašto joj je bilo teško izdvojiti jednu najdražu, nezaboravnu.

Foto: Ivan Balija
Svakoj knjizi treba dati priliku, kaže // Foto: Ivan Balija

Svakoj knjizi treba dati šansu! – iznenadno uzvikuje, uporno pokušavajući pronaći onu jednu knjigu čiju radnju neće zaboraviti.

Krene li se od ranoga djetinjstva, s recimo Crvenkapicom, objasne li roditelji što simbolizira i donosi niz stranica čiji osjet pod prstima ne mogu zamijeniti e-knjige na tabletima ili računalima, mališani će uskoro upoznati Antuntuna, Grgu Čvarka i druge likove koji prolaze nevjerojatne avanture koje ostaju u glavicama do kraja života.

– Čitanje je zadovoljstvo, čitam za dušu – jasna je Mirjana.

Privodeći razgovor kraju, ostalo nam je postaviti jedno, zapravo retoričko pitanje – nastavlja li čitati istim tempom?

– Pa tek sam u 63. godini! – zaključuje uvijek nasmijana teta Mirjana.

Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija
Foto: Ivan Balija

čitam...