Jerešin ili Jerošin odgovara današnjem selu Herešin sjeveroistočno od Koprivnice, premda je jedan Jerešin smješten južno od Zrinskog Topolovca prema Bjelovaru. Srednjovjekovni Jerešin se spominje 1478. godine, a iste godine tamo su posjednici Pavao i Juraj Brodarić.
U Jerešinu se oko 1480. godine rodio znameniti diplomat, humanistički pisac i povjesničar Stjepan Brodarić. Godine 1495. Jerešin posjeduje plemić Ivan sa 7 poreznih dimova, a godine 1507. plemić Matija Brodarić je posjedovao 6 dimova. On je svoj posjed 1513. godine proširio na 9 poreznih dimova koji broj zadržava 1517. i 1520. godine, a kao suvlasnik se javlja Franjo Brodarić sa 3 dima, njegov je dio 1517. i 1520. godine smanjen na 2 porezna dima.
Dugo nespominjanje ovoga posjeda nakon 1520. upućuje da je selo bilo vjerojatno uništen u vrijeme osmanskih napada. U okolici Koprivnice se 1635. neko zemljište površine 9 jutara prepustilo kraljevskom fisku jer civilni podanici nisu donijeli dokaze da je pravno pripadalo njima. Zbog sličnih prava kraljevski je fisk iste 1635. zadržao prava na zemljište u Herešinu (Jerešinu), na sjenokoše u Sigecu i Petrovcima te na krčevinu zvanu križanje. Kako se tada ne spominje selo Herešin nego samo posjed vjerojatno još nije bilo obnovljeno naselje.
Herešin se nakon toga ne spominje do 1659. godine kada ima 7 kućedomaćina, što bi značilo da je do obnove naselja moralo doći sredinom 17. stolljeća. Do kraja 17. stoljeća, Herešin je imao 11 kućedomaćina, tj. povećao je svoje stanovništvo za približno 50 posto.
Leander Brozović smatra da je koprivnička gradska općina imala svoje kmetove u Herešinu koje je početkom 18. stoljeća prodala vlastelinu Cinderiju. Na žalost, Brozović svoju tvrdnju nije argumentirao potvrdom u izvorima. Za ovakav način razmišljanja postoje analogije, npr. varaždinska gradska općina je u 17. stoljeću imala svoje kmetove u Knegincu. Iz urbara slobodnog kraljevskog grada zagrebačkoga Gradeca sastavljenoga 1615. godine vidi se da su na području njegove gradske općine kmetovi živjeli u čak trinaest sela. No, usprkos analogijama za Brozovićevu tvrdnju nema nikakvih uporišta u izvorima.
U arhivu Križevačke županije postoji nedatirani popis poreza koji je najvjerojatnije nastao u 18. stoljeću. Iz njega se vidi da je Herešin bio posjed naseljen kmetovima u podravskom kotaru Križevačke županije (Luke Švagelja). On govori i kakvo je stanje bilo ranije pa se može vidjeti da su vlasnici dijelova Herešina bili Antun Porger, Juraj Kos i Franjo Marković, da bi kasnije vlasnicima cijeloga dobra postali plemići Ignjat Cinderi i i Matija Švagelj. Ovo je to selo s najužom okolicom još od srednjega vijeka činilo maleno feudalno dobro, koje se kao svojevrsni otok nalazilo unutar Koprivničkog vlastelinstva. Iako o tome izvori šute, moguće je pretpostaviti privatno vlasništvo nad Herešinom u kontinuitetu od srednjega vijeka.
Primjerice 1673.-1675. vlasnici Oštarije i Herešina (infra Caproncza, Ostarije et Hersin) su bili pripadnici obitelji Dvorničić. Podložnici su imali kmetski status (coloni), a plaćali su 1 rajnski forint kraljevske dike. Nije jasno gdje su se točno nalazile Oštarije, ali se one još 1629. godine spominju kao vlasništvo obitelji Gabrijela Dvorničića (infra Caproncza, Ostarya, Gabrielis Duornichich).
U vrelima također nema podataka o mogućem privremenom raseljavanju stanovnika Herešina, ali podatak o samo 7 kućedomaćina iz 1659. govori o naseljenosti niske gustoće. Dio stanovništva koje je bilo naseljavano u Herešinu, iseljavao se dalje prema istoku. Vjerojatno je uzrok brzom iseljavanju dijela stanovništva bio relativno nepovoljan kmetski položaj koji su stanovnici Herešina imali od srednjega vijeka ili ga dobili kod naseljavanja. Tako se npr. u Komarnici (Novigradu Podravskom) 1659. spominje jedna, a u Molvama 1665. dvije obitelji podrijetlom iz Herešina. K tome treba dodati podatak da je iseljavanja bilo i u 18. stoljeću, npr. 1736. u Virovitici su zabilježene dvije obitelji podrijetlom iz Herešina.
Herešin je, u svakom slučaju, bio civilni posjeda zaokruženo područjem Slavonske krajinom, pod uvjetom da kao njen sastavni dio, uvjetno i barem u funkcionalnom pogledu, smatramo Koprivničko vlastelinstvo i prostor Koprivnice sa selima u kojima su se nalazile krajiške utvrde. Slične primjere nalazimo u Hrvatskoj krajini, gdje je bilo manjih posjeda koje su naseljavali privatni vlasnici.
Prvi, do sada nepoznati popis obitelji, odnosno njihovih starješina, spominje u Herešinu 1700. godine slijedeće kućedomaćine: Andrija Holly, Juraj Sokolović, Marko Telesman, Juraj Kos, Ivan Talaić, Ivan Katličin, Marković, Blaž Talaić, Andrija Tkalec, Jakob Pribeg i Martin Zagorec. Zanimljivo je da se u idućem popisu ne spominje ni jedno od ovih prezimena. To je moguće objasniti time što je Herešin bio posjed na kojem su živjeli kmetovi, što nije bio atraktivan položaj. U drugoj polovici 17. i početkom 18. stoljeća su se mnogi Herešinčani iselili na susjedna vojnokrajiška područja (gdje nisu bili u kmetskom položaju) ili u Slavoniju.