Atelieri Koprivnica

‘Pokazali smo da postoji i drugačija umjetnost’

11:09h
0
Ilustracija // Foto: Matija Gudlin

Vidi se pomak u odnosu na prošlu godinu. Dolazi nam sve više mlađe publike, a u ovoj godini imali smo vrlo bogat i raznoliki program – istaknula je Tanja Špoljar, predsjednica udruge Atelieri Koprivnica.

Atelieri Koprivnica današnjim zatvaranjem izložbe mladog zagrebačkog umjetnika Vitra Drinkovića završavaju svoj redovni ovogodišnji programski ciklus. S Tanjom Špoljar, predsjednicom udruge Atelieri Koprivnica, porazgovarali smo o umjetničkom programu, ali i o počecima i razvoju same udruge.

– Vidi se pomak u odnosu na prošlu godinu. Dolazi nam sve više mlađe publike, a u ovoj godini imali smo vrlo bogat i raznoliki program – istaknula je T. Špoljar.

Osim Dana otvorenih vrata, koji se sad već tradicionalno vežu uz obilježavanje Dana grada Koprivnice, ugostili su šest umjetnika i umjetnica, a osim klasičnog dijela izlaganja uveli su i razgovore s autorima i autoricama kako bi svoj rad približili publici i predstavili umjetnički proces stvaranja.

– Odlučili smo se i za tiskanje dvojezičnog kataloga za svaku izložbu, a u tome nam pomaže Petra Travinić, mlada koprivnička grafička dizajnerica – objasnila je T. Špoljar i naglasila kako im se ove godine u osmišljavanju programa pridružio i Bojan Koštić.

Ciklus je otvorila Ines Kotarac s izložbom fotografija Kapi protiv zaborava koja je zapravo fotografski projekt o njenom putovanju u rodnu Bosnu. Osim Koprivnice, izložba je putovala diljem svijeta, od Berlina do Istambula.

Koprivnički umjetnik Antonio Grgić predstavio je svoj performans Elementa u kojem je publiku poveo na šetnju kroz prostor bivše vojarne i pričao o filozofiji prostora, o njegovoj metafizičkoj i arhitektonskoj dimenziji.

Prostorom se bavila i zagrebačka umjetnica Ana Zubak kroz projekt Najviše bi se griješilo kad bi se gradivo učilo napamet, a u sklopu dugogodišnjeg projekta AK Galerije Kompleksi: (su)život ljudi i prostora koji se bavi kompleksom bivše koprivničke vojarne koja već godinama podliježe brojnim promjenama. I sama umjetnica tematizirala je povijest tog, nekada vojnog, prostora i njegov lokalni kontekst, ali i dijalog sa sadašnjim korisnicima, studentima i umjetnica.

– Napravila je dva transparenta od kojih svaki sadrži po jednu rečenicu iz udžbenika za vojnu obuku, a riječ vojnik zamijenjena je riječima student/umjetnik – objasnila je T. Špoljar.

Koprivničkoj publici predstavio se i performer Milan Božić sa svojim performansom Manipulacija tijela / MB58 – 5,26 HRVI u kojem tematizira tijelo i traume ratnog vojnog invalida, tijelo koje je nekada bilo zdravo muško vojničko tijelo, a danas je prošarano kirurškim šavovima i tragovima rana.

Svoj rad predstavila je i mlada Koprivničanka Ana Sambol koja je završila slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, a neobičnom interaktivnom izložbom nedavno se predstavio Vitar Drinković.

– Ovakvim programom željeli smo naglasak staviti na progresivnije umjetničke prakse kako bismo pokazali da postoji i drugačija umjetnost koja ne uključuje tradicionalne oblike – zaključila je T. Špoljar.

Upravo to bio je i osnovni cilj prilikom osnivanja neprofitne udruge Atelieri Koprivnica 2012. godine kada su tri koprivnička umjetnika Vlatko Vincek, Željko Mucko i Romano Baričević od grada dobili na korištenje zgradu u kompleksu Kampus. To je postalo jedino organizirano mjesto za rad koprivničkih umjetnika, a jedini kriterij bila je kvaliteta, odnosno završena likovna akademija, priča T. Špoljar.

– Godinu dana kasnije, Vincek je odlučio da se njegov prostor prenamjeni u galeriju, odnosno nezavisno izlagačko mjesto i osnovana je AK Galerija, a kao kustosice počele smo raditi Maša Zamljačanec, povjesničarka umjetnosti, i ja. Krenule smo s pripremom programa i apliciranjem na razne natječaje – istaknula je T. Špoljar i objasnila kako je Koprivnica napokon dobila mjesto na kojem publika može vidjeti ono što inače nema priliku.

U AK Galeriji do sada su, uz navedene, izlagali i Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Marijan Molnar, Vlasta Delimar, Zoran Gashi i Igor Kuduz.

čitam...