“Često male stvari mogu biti od velike pomoći.”
Upalne i degenerativne reumatske bolesti nerijetko za posljedicu imaju teške deformitete zglobova, što dovodi do znatnog funkcionalnog deficita, te ograničenja ili nemogućnosti mnogih pa i sasvim običnih svakodnevnih životnih aktivnosti. Takva stanja mogu prouzročiti i ozljede, ali i neke druge bolesti. Tim bolesnicima osim pokušaja poboljšanja ili održavanja postojećeg funkcionalnog statusa postupcima fizikalne terapije, potrebna su i ortopedska pomagala.
Ističemo njihovu veliku važnost i neophodnost u okviru rehabilitacije bolesnika sa smetnjama koštano-zglobno-mišićnog sustava. Primjena ortopedskih pomagala usmjerena je na ublažavanje posljedica bolesti ili ozljeda, koje su privremeno ili trajno nastupile kod bolesnika.
U ortopedska pomagala pripadaju : ortoze, proteze, ortopedska obuća i ulošci, pomagala za kretanje (štake, štapovi, hodalice, invalidska kolica), pomagala za samozbrinjavanje i druga tehnička pomagala. Svrha primjene svih ovih pomagala je omogućavanje samozbrinjavanja i osposobljavanje za neovisnost u aktivnostima svakodnevnog života bolesnika s teškoćama pri kretanju. Kod njih je neophodna i prilagodba okoliša i stambenog prostora u kojem žive. Primjena pomagala može biti privremena, ali i trajna kada je funkcionalna sposobnost nepovratno izgubljena.
Proteze su ortopedska pomagala (tehničke naprave) koje estetski i funkcionalno nadomještaju amputirani dio ili čitav ekstremitet. Ortoze su pomagala koja se primjenjuju na dijelove tijela izvana, da rasterete ili usmjere odnosno ograniče pokret. Postoje ortoze za donje i gornje udove, te trup (kraljeznicu). Pomagala za kretanje u užem smislu su: štapovi, podlakatne i nadlakatne štake, hodalice, invalidska kolica i ona omogućuju ili olakšavaju hod. Ortopedske cipele primjenjuju se kod teških posttraumatskih deformacija, pri stanju nakon amputacije na stopalu, kraće noge, prirođenih deformacija i promjena na stopalu izazvanim upalnim procesima (reumatoidni artritis) Ortopedski ulošci u dječjoj dobi imaju korektivnu namjenu. Kod odraslih uloga im je pasivna i služe za potporu ili rasterećenje određenog dijela stopala.
Sva navedena pomagala pomažu bolesniku u izvršavanju osnovnih životnih aktivnosti i pri radu te poboljšavaju njegovu samostalnost. Posebno mjesto u rehabilitaciji imaju pomagala za samozbrinjavanje (samopomoć) u užem smislu riječi. Ona uključuju različite naprave, sprave, aparate, udlage, držače te svakodnevne alatke i pribor promijenjenog i prilagođenog oblika. Korištenje ovih pomagala predmnijeva i promjenu uobičajenih navika pri obavljanju svakodnevnih i radnih aktivnosti. Iako se radi o vrlo jednostavnim i jeftinim rješenjima, ta pomagala osobama smanjene ili izgubljene funkcije u znatnoj mjeri olakšavaju život. Omogućavaju im samostalnost, posebice pri hranjenju, oblačenju i osobnoj higijeni.
Naravno da su moguće i improvizacije. Čovjek se ugodno iznenadi u kojoj su mjeri kreativna, ali što je još važnije, korisna i funkcionalna pomagala koja su izradili “nestručnjaci” – članovi obitelji pacijenata. Uz korištenje pomagala za samozbrinjavanje pacijentima se preporuča i rekreativna sportska aktivnost prilagođena njihovim mogućnostima. Time se održava kondicija, podiže opća otpornost i snaga. Pri rekrea-tivnim aktivnostima treba voditi računa da se izbjegne pretjerano opterećenje. Nužan je izdašan noćni odmor i jedan do dva sata općeg tjelesnog odmora na dan. Kod težih oblika invalidnosti potrebno je odmarati i više sati na dan.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr