Crtice iz povijesti

Struktura stanovništva stare Koprivnice

Građanima obično nazivamo sve žitelje jednog grada. No, u ovom razdoblju postoje razlike između građana - cives i građana - incolae, inhabitatores.

15:30h
0

Koprivničko stanovništvo se sastojalo iz nekoliko društvenih slojeva: kmetova, slobodnih seljaka, građana i plemića. Na području slobodnog kraljevskog grada Koprivnice živjeli su župnikovi kmetovi.

Stanovali su na istočnoj strani tvrđave i naselje im se često spominje kao Popovci, odnosno Mali i Veliki Popovci. Bili su kvartaliste – uživali su četvrtinu selišta. Po popisu stanovništva 1774. godine bilo je 79 članova kmetskih obitelji – 43 muških i 36 ženskih. Župnik je imao i cenzualiste – slobodnjake koji su plaćali godišnji činž, a nisu išli na tlaku. Cenzualisti su živjeli u Gibaničnoj ulici, a njihovo naselje se zvalo Novoselci. Po popisu 1774. g. bilo ih je 53, a 1775. godine 60 članova obitelji.

Slobodni seljaci su živjeli u Bregima i u pojedinim dijelovima podgrađa. Godine 1773. u podgrađu ih je bilo 111, Bregima 86, 1774. g. 52 u podgrađu, 49 u Bregima, a 1775. godine 31 u podgrađu, 17 u Bregima. Iz ovog stanja i promjena može se zaključiti da je došlo do miješanja podataka o seljacima i o težacima.

Građanima obično nazivamo sve žitelje jednog grada. No, u ovom razdoblju postoje razlike između građana – cives i građana – incolae, inhabitatores. Status građanina – cives dobivao se odlukom magistrata i uplatom određene takse u gradsku blagajnu. Civitet su mogli dobiti svi slobodni žitelji grada ne samo obrtnici i trgovci, nego i težaci i plemići, a odlučujuća je bila uplata takse u blagajnu.

Zbog toga je trajao spor sa “grčkim” trgovcima. Po popisu stanovništva 1787. godine u Koprivnici je bilo 289 obitelji odraslih muškaraca u skupini građana – cives, a to je 22,8 % od ukupnog broja odraslih muškaraca. Sastav te skupine građana može se vidjeti iz popisa novoprimljenih građana po godinama: 1773. – 8, 1774. – 8, 1775. – 5, 1824-1832. – 54, koji su po zanimanju bili: 1 časnik, 10 literata, 2 trgovca, 2 mesara, 1 kapar, 16 težaka, 3 postolara, 2 čizmara, 6 krojača, 2 lončara, 2 kovača, 1 brijač, 2 remenara, 1 češljar, 2 voštara, 1 kolar, 1 limar, 1 bravar, 1 košarač, 1 krčmar, 4 plemića i 2 svećenika.

Koprivnica očito nije bila prikladna i privlačna za okupljanje plemića na njezinom području prvenstveno poradi donedavne uprave Vojne krajine. Po popisu 1787. godine od ukupnog broja odraslog muškog stanovništva bilo je tada oko 2,7 % plemića. Bili su to mahom sitni plemići među kojima je bilo i obrtnika.

Za usporedbu po istom popisu u zagrebačkom Gradecu je bilo 15,4 % i u Križevcima 11,3 % plemića. O koprivničkom plemstvu govori i jedan odgovor gradskog magistrata 1833. godine upućen Ugarskom namjesničkom vijeću o ukonačavanju vojske na području grada. Pripadnici plemstva nisu posjedovali “curiae nobilitares”, nego samo “tenuta et domos” i oni su na temelju zakona 1563, 1608. i 1647. godine u svemu, osim u osobnim pravima, izjednačeni sa ostalim građanima i stanovnicima pa prema tome i u pogledu ukonačavanja vojske. Vjerojatno je to plemstvo u upravnoj službi, dakle armalisti.