Autarkični gospodarski razvitak i različiti strani utjecaji djelovali su na stvaranje više sustava mjera na prostoru hrvatskih zemalja, što je otežavalo napredak trgovine i ubiranje javnih daća.
Logično je bilo da se postupno ide prema pokušaju stvaranja jedinstvenih mjera. Hrvatsko-slavonski sabor je primjerice 1629. zaključio da se za mjerenje vina i žitarica u čitavoj zemlji upotrebljavaju mjere zagrebačkog Gradeca, koje će biti označene pečatom Kraljevine. Taj se zaključak nije provodio pa je Sabor 1640. godine obvezao jednog činovnika na uređenje mjere za žito i vino u svakoj hrvatsko-slavonskoj županiji.
Po Nevenu Budaku je normiranje mjera zasigurno bilo preduvjet za jačanje trgovačke razmjene u gradovima. Godine 1641. je određeno da se u Križevcima, Varaždinu i Zagrebu postavi kamena mjera za žito koja bi bila u skladu sa starom županijskom mjerom. Slične saborske odredbe su bile više puta obnavljane.
Za proučavanje gospodarskih procesa u Koprivnici potrebno je poznavati mjere s kojima se susrećemo na gradskom području. Njih je nadzirao tržni nadzornik. Godine 1629. je na prostoru Hrvatsko-slavonskog kraljevstva donesena odredba da se mjere obilježavaju kraljevskim pečatom. Ranije je bio običaj da slobodni kraljevski gradovi to čine svojim pečatom.
Hrvatsko-slavonski sabor je 1643. donio odluku da se strogo nadzire ispravnost novih mjera. Prema istraživanjima Stanislava Vikera od mjera na prostoru grada Koprivnice zabilježene su vedro (npr. 1639.), vagan ili mjerov (1700.), kabel ili kebl (npr. 1639. i 1661.), jutro (ral), funta (1706.), hvat, kopač (za vinograde) i druge. Ustrojavanje sustava mjera u Koprivnici zasigurno je olakšalo gospodarske odnose te bilo jedan od preduvjeta za ekonomski napredak.