Vendel Oršuš (19) želi skrbiti o svojoj sestri (9): Imam sve uvjete, a samo su ju odveli, ravnatelj Centra za socijalnu skrb: Srodničko udomiteljstvo nije uvijek najbolja opcija

V

Imati devetnaest godina, a od toga trećinu života proživjeti u udomiteljskoj, umjesto u vlastitoj biološkoj obitelji, većini je teško zamislivo. Tuđom voljom i potezima Vendel Oršuš (19) i njegova mlađa sestrica bili su primorani na borbu od malih nogu i odrastanje u ne baš uobičajenim okolnostima. No kad vas udomi obitelj koja ima slobodan krevet, ali i ljubavi i vremena za vas, a kasnije još i za vašeg mlađeg brata i sestru, sve oko vas dobije neku drugu, vedriju nijansu.

Koprivničanac Vendel romsko je dijete. Osmero braće, majka i pokojni otac pred desetljeće su se neprestano selili po lokalnim romskim naseljima. Vlaislav, Herešin, Bjelovar, ponovo Herešin pa natrag u Vlaislav, tako je to u kratkim crtama izgledalo.

Roditelji za njih nisu brinuli, dom su pronašli kod udomitelja

Trajalo je to dok za jednog slavlja otac nije pao i slomio kralježnicu, ostao invalid i ubrzo preminuo.

– Mama se nakon toga potpuno zapustila, a ja sam se brinuo o mlađoj sestri i bratu. Sve je puklo jednu večer kad se majka opijala, a ja sam ju pozvao da dođe podojiti sestru koja je plakala. Starijeg brata je to naljutilo i pretukao me. Idućeg dana razrednici sam rekao da se ne želim više vratiti doma i tu je bio kraj – prisjetio se Vendel djetinjstva koje ne bi poželio nikome.

Uz angažman razrednice smješten je u udomiteljsku obitelj u Koprivnici gdje su mu se ubrzo pridružili tada dvogodišnja sestra i osmogodišnji brat.

Brat se u međuvremenu vratio mami, a on i sestra ovdje su zajedno proživjeli šest sretnih godina. S udomiteljima su u tim godinama izgradili odnos gotovo jednak roditeljskom. No, još se jednom u njihovim životima pokazalo da moraju biti spremni na izazove kad je udomiteljica u svibnju ove godine odselila u inozemstvo, a njih dvoje ostali bez adekvatne udomiteljske skrbi.

Najednom su došli i odveli sestricu

Nastavili su živjeti s obitelji udomiteljice sve do sredine srpnja kad su iz koprivničkog Centra za socijalnu skrb došli po devetogodišnju sestru koju je prema njihovom mišljenju trebalo hitno i na adekvatan način premjestiti u drugu udomiteljsku obitelj.

– Najednom su došli, jedan petak i odvojili nas. Kad su se djelatnice Centra pojavile na vratima bili smo šokirani, jedva smo ih uspjeli namoliti da ju ostave preko vikenda, da je barem malo uspijem pripremiti i objasnim što se događa – priča Vendel koji se ne predaje i ne odustaje da će vratiti sestru.

– Razumljivo je da su je uzeli jer nije bila zadovoljena zakonska forma, udomiteljica je odselila i mi smo ostali nigdje, ali ja sam punoljetna osoba, najbliži sam joj rod, prema Zakonu imam pravo na srodničko udomiteljstvo. Na to pravo mi tada nitko nije ukazao, ali sada znam. Ispunjavam sve uvjete, no ipak su je uzeli – prisjetio se Vendel. S tugom u očima sjeća se dana kad se pozdravio s uplakanom sestrom.

Nije s njom mogao stupiti u kontakt, uzeli su joj mobitel i tablet

Dodatni šok uslijedio je dan kasnije kada je s njom pokušao stupiti u kontakt.

– Dobio sam zabranu Centra, verbalnu, ne i pismenu, pa sam zbog toga, ali i njihove prijetnje policijom, odustao. Uzeli su joj mobitel i tablet, nitko s njom nije mogao komunicirati. Kompletan život je morala jednostavno zaboraviti i izbrisati preko noći – priča.

Nakon toga je na adresu koprivničkog Centra za socijalnu skrb poslao zahtjev za pisanim očitovanjem u kojem je tražio da mu se objasni zašto mu je izrečena zabrana kontaktiranja sa sestrom s kojom je razvio jaku emotivnu vezu. Dva dana poslije prvog pisma uputio je požurnicu, jer na prvi dopis nije bilo odgovora. Tri dana kasnije poslao je i zahtjev za održavanjem redovitog kontakta sa sestrom. Bezuspješno.

Odgovora iz Centra nije bilo do sredine rujna kad je Vendel uz pomoć obitelji udomiteljice angažirao odvjetnicu koja se uspjela izboriti za pravo posjeta.

Za vrijeme druženja ne može izdržati da ne pusti suzu

Od polovice rujna Vendelu je omogućeno da sestru posjećuje svake subote, a njihovo druženje može potrajati tek dva sata.

– Istrgnuli su je iz obitelji. Šteta je već napravljena. Za druženja ne može izdržati da ne pusti suzu. Centar tvrdi da ju ne smijem posjećivati jer je poslije žalosna. Tko ne bi bio žalostan? Prvo što napravi čim sjednemo je da pogleda na mobitel i gleda na sat – objašnjava ustrajan u namjeri da se sestra ponovo vrati k njemu pa nastave sa dosadašnjim životom.

Krajem rujna uz pomoć obitelji udomiteljice angažirao je odvjetnički ured putem kojeg je predao zahtjev za srodničko udomiteljstvo. Za njega, kaže, ispunjava sve uvjete.

Centar ju je bio spreman vratiti mami koja nema uvjete, kod mene ima sve

– Centar je bio spreman vratiti je mami, odmah, iako ona ne zadovoljava uvjete. Sestra je to jasno odbila jer s njom nema nikakav odnos. Ona će uvijek težiti povratku k nama jer smatra da je tu njena obitelj – kaže dok nam pokazuje crtež koji mu je poklonila za zadnjeg susreta. Na njemu su bojicama iscrtana lica osoba s kojima je do nedavno živjela.

Vendel još uvijek stanuje u obiteljskoj kući udomitelja koji ga u potpunosti podržavaju u namjeri da vrati sestru te su mu ustupili prizemlje kuće. Na raspolaganju mu je površina od 80 četvornih metara u kojima koristi kuhinju, tri spavaće sobe, hodnik, sanitarni čvor, terasu, vešeraj…u kući nema poremećenih obiteljskih odnosa, nitko nije bolestan niti ima neprihvatljivog ponašanja, kazuje nam. Čisto, uredno i pristojno okruženje iz kojeg je devetogodišnjakinja iščupana, a ovakvom naglom promjenom nanesena joj je nesaglediva emocionalna šteta, smatra brat.

– Sutra da ju vrate, ja sam spreman. Zadovoljavam sve zakonske pretpostavke i uvjete. Čak imam i posao, što je i više od traženih uvjeta – odlučan je Vendel.

Ravnatelj Danijel Rušak kaže da brat stvara drukčiju sliku od realne

Odgovore o slučaju potražili smo od ravnatelja Centra za socijalnu skrb Danijela Rušaka koji nam je uvodno pojasnio da nismo prvi medij kojem odgovara vezano uz navedenu obitelj jer se brat Vendel Oršuš već prethodno javljao medijima te preko medija pokušao izvršiti medijski pritisak na Centar kako bi ostvario vlastite ciljeve i interese.

Takav pristup u Centru smatraju neprihvatljivim jer imenovani medijima daje polovične informacije kojima stvara potpuno drugačiju sliku od realne. Centar je radi zaštite osobnih podataka i zaštite privatnosti maloljetnih osoba te korisnika općenito, onemogućen istupati u javnost iznoseći cjelokupnu situaciju čime se stvara pogrešna slika postupanja Centra kao ustanove koja radi protivno interesima korisnika, objasnio je.

– Brat maloljetnog djeteta, postavljajući svoj upit radi čega nije upoznat s mogućnošću da bude udomitelj, u potpunosti zanemaruje, a medijima i prešućuje informaciju, da je u to vrijeme i sam bio korisnik usluge smještaja u udomiteljskoj obitelji, odnosno osoba kojoj je bilo nužno zbrinjavanje i briga drugih osoba, pa je potpuno bespredmetno razgovarati o tome radi čega mu nije ponuđena mogućnost da preuzme brigu o sestri. On sam nije želio otići iz okruženja u kojem je do tada živio, a kako je već u to vrijeme bio punoljetan Centar je poštovao njegovu odluku te u konačnici prekinuo uslugu smještaja – objašnjava ravnatelj CZSS.

Naime, brat i njegova maloljetna sestra bili su korisnici usluge smještaja kod udomiteljice koja je početkom srpnja ove godine iznenada i bez ikakve najave Centru odselila s područje Republike Hrvatske.

O odlasku udomiteljice u inozemstvo Centar je saznao spletom okolnosti jer je udomiteljica otišla iznenada i bez ikakve prethodne najave Centru da se ne želi više baviti udomiteljstvom, a prema Zakonu o udomiteljstvu dužna je bila Centru javiti svaku promjenu okolnosti koja bi utjecala na status nje kao udomiteljice.

Po saznanju navedenih okolnosti Centar je korisnicima smještaja u udomiteljstvu bio dužan osigurati uslugu kod drugog adekvatnog pružatelja usluge.

– Zakon o udomiteljstvu propisuje mogućnost srodničkog udomiteljstva te stručni radnici Centra kada god je to moguće i u interesu korisnika sami iniciraju takvo rješenje. Međutim, srodničko udomiteljstvo nije presumpcijom i najbolja opcija za dijete te samim time što je netko djetetov srodnik ne znači da je i najbolji pružatelj usluge smještaja, niti da je smještaj djeteta u srodničku udomiteljsku obitelj najbolji djetetov interes. Odluku o ispunjavanju uvjeta za obavljanje srodničkog udomiteljstva za Vendela Oršuša donosi Centar temeljem svih informacija kojima raspolaže, a koje ne može iznositi u medije – naglašava Rušak te dodaje da je zahtjev za izdavanje dozvole za srodničko udomiteljstvo podnesen, a kako se radi o upravnom postupku, rok za dovršavanje istog je 30 dana, tako da je Centar u svojem postupanju u okviru zakonskih rokova.

Na kraju iz Centra napominju da je člankom 4. stavkom 2. Zakona o udomiteljstvu propisano da se udomitelja odabire ponajprije iz kruga srodnika ili drugih osoba bliskih korisniku, u njegovu mjestu prebivališta, uvijek kada je to moguće i kada je to u njegovom najboljem interesu.

– Okolnosti „uvijek kada je to moguće i kada je to u njegovom najboljem interesu“ moraju biti ispunjene kumulativno. Ove okolnosti utvrđuje Centar za socijalnu skrb – zaključili su na kraju.