ključ u bravu

Zabrana rada kafića dovela do zatvaranja koprivničkog Le Petita, bivši vlasnik Denis Košćak: Država očito ne misli konkretno pomoći, ovo je samo mučenje

Već 10 dana planiram objaviti status na Facebooku i oplesti po svemu, ali sam sebe stalno stopiram jer sam sit svega toga, zaključuje Denis.

12:03h
0
Foto: Ivan Balija
Denis Košćak // Foto: Ivan Balija

Prvi ključ u vrata je stavljen. Hrvatski model upravljanja krizom, takozvani light lockdown, u kojem su najviše stradali ugostitelji, doveo je do zatvaranja Le Petita, kafića u centru Koprivnice, mnogima omiljenog odredišta za druženje i ispijanje kave. Mjere Stožera bile su čavao u lijes.


– S 31. prosincem sam izašao iz prostora i više ne radim. Jednostavno nema smisla, tko zna do kada će ovo trajati, država očito ne misli konkretno pomoći i ne da mi se više – kazuje nam on.

Denis inače radi u koprivničkoj udruzi Funk gdje je zaposlen pa je to sreća u nesreći jer ima riješeno egzistencijalno pitanje, što kod većine ugostitelja nije slučaj jer od toga žive.

No tu je četvero ljudi, odnosno troje u zadnja tri mjeseca, zbog smanjenog obujma posla, koji su u jeku krize ostali bez prihoda.

– Imam u Funku plaću i idem se usmjerit na to, ovo je samo mučenje. Već 10 dana planiram objaviti status na Facebooku i oplesti po svemu, ali sam sebe stalno stopiram jer sam sit svega toga – zaključuje Denis, no nakon našeg je članka ipak to učinio.

Pročitajte što je napisao:

“Dragi svi, posjetitelji Le Petit Cafea, s obzirom na upite i medijske objave ovim vas putem želim obavijestiti, kako je informacija točna, Le Petit Cafe kakvog ste poznavali u posljednjih 5 godina, zatvorio je svoja vrata sa zadnjim danom 2020. godine. Osim toga, želio bi dati i nešto širi kontekst ove odluke.

Odluka o tome donesena je sredinom prosinca i zapravo se od tada na neki način „lomim“ na koji način informaciju o tome podijeliti s vama koji ste bili stalni ili povremeni posjetitelji ovog kafića. Razlog zašto sam se oko toga lomio, proizlazi iz činjenice kako si postavljam pitanje „Ima li smisla?“. Jer, mogao bih napisati svašta i nakon eto određenog promišljanja, odlučio sam da je možda ispravno svu nepravdu sustava u kojem živimo i kojeg očito iz naših udobnih naslonjača gledamo, opisati na primjeru jedne poduzetničke ideje.

Ono što je na samom početku izrazito važno reći, Le Petit Cafe nije zatvoren zbog epidemije Korona virusa. On je zatvoren zbog sustavne nebrige, nerazumijevanja, i reći ću, kriminalnih poteza Vlade Republike Hrvatske prema poduzetništvu. Kao što je nekima poznato, prije nego je otvoren Le Petit Cafe, vodio sam prostor KKC Pixel, koji je otvoren u travnju 2013. godine, te je nakon dvije godine poslovanja, odlučeno da se u srpnju 2015. godine otvori Le Petit Cafe. Mladost, ludost i poduzetnički impuls, doveli su do toga da se već u rujnu 2016. godine otvori i Gramofon, kafić na koprivničkom Lenišću. Spomenute 2013. godine kod otvaranja Pixela, koji je zapravo bio kulturno kreativni centar i činio puno širu sliku od prosječnog kafića (a srećom u dobrim je rukama i radi i dalje), PDV na ugostiteljstvo bio je 13%. S istim tim iznosom PDV-a, otvoren je Le Petit Cafe, a onda je i godinu nakon poslovni plan napravljen za Gramofon. No, tada dolazimo do onog što smatram kriminalnom odlukom Vlade RH, gdje se u studenom 2016. godine na sjednici Vlade donosi odluka o povećanju PDV-a s 13 na 25% od 1.1.2017. godine! Dakle, jedna mlada firma, koja je u samo 3 godine rada, uspjela otvoriti 3 ugostiteljska objekta, zaposliti desetke djelatnika i pokrenuti jednu odličnu priču, preko noći, bez najave, bez ikakvih prethodnih informacija na osnovu kojih bi mogla planirati (a gospodo iz Vlade, planovi se rade), dolazi u situaciju da joj se PDV s 13 diže na 25%. Pogađate, cijeli poslovni plan Gramofona rađen je samo par mjeseci ranije na osnovu PDVa od 13%. Kako bi vam ilustrirao što to znači, računica je ovakva – do sada ste s 13% PDVa, ostvarivali mjesečni POVRAT od par tisuća kuna (dakle zbog različitih stopa PDV-a, država nam je vraćala novac), a sada od 1.1.2017. dužni ste PLATITI iznose koji su za 3 objekta dosezali između 15 i 20 tisuća kuna mjesečno, ovisno o periodu u godini. Netko će htjeti biti pametan, pa će reći „imali ste 3 godine povrat, u čemu je problem?“, ali neće uzeti u obzir da je upravo taj povrat bio jedan od segmenata koji su doveli do širenja poslovanja i otvaranja novih radnih mjesta. Dakle, bili smo u poziciji da nas država na neki način potiče na razvoj, a onda smo se našli u poziciji gdje nas je ta ista država bacila u provaliju. Također, jedna mantra koja se često pojavljuje u javnosti kako „PDV plaća krajnji kupac“, također ne odgovara stvarnosti u kojoj žive hrvatski poduzetnici. Važno je imati na umu, da sa svim nametima koje poduzetnik plaća državi (npr. račun za vodu za 12. mjesec 2020. iznosi 640kn, od čega je 500kn različitih naknada za koje nam nitko nikada nije rekao čemu služe), kava koju danas plaćate 7, 8 ili 9 kuna, trebala bi realno koštati 12, 13 ili 14kn. Tada bi mogli reći da PDV plaća krajnji kupac, a vi si zamislite da se od sutra cijene podignu na te iznose.

Do dan danas, nitko mi nije objasnio, kako je moguće da Vlada RH preko noći promjeni ovakav zakon, uopće ne razmišljajući o tome da su na osnovu njega izrađeni poslovni planovi, kalkulacije i generalno plan razvoja. Naravno, nastavno na sve, Gramofon je izdržao godinu dana, jer uz činjenicu da je došao u područje gdje djeluju uhodani kafići, projekcija je bila da i s pozitivnom nulom donosi dobru stvar, jer služi širenju jedne vizije kafića (jedna od razlika u odnosu na ostale bila je u široj paleti kava, čajeva, piva, što vi koji ste nas pratili jako dobro i znate). No, ne da je bio na pozitivnoj nuli, već je otvorio provaliju, istu onakvu kakvu su prouzročile Vladine mjere na COVID-19.

Nakon takvog scenarija, sve zapravo realno, kreće nizbrdo, s pozitivnim rezultatima na jednoj strani, plaćaju se minusi na drugoj i ulazi se u jedan začarani krug iz kojeg zapravo više nema izlaza.
Nakon svega toga, dolazi ova pandemija i kada je početkom 2020.godine još postojala poslovna odluka, a uz nju elan i volja da se nastavi, krajem godine, još u listopadu i studenom ona je u potpunosti nestala. Jedan od razloga svakako je bilo ograničavanje poslovanja u vidu broja gostiju koji mogu boraviti u prostoru. Jedna izrazito pokvarena i bezobrazna mjera, kojom je „kao“ omogućen rad, a zapravo je dovela do ovog – ostvaren promet 50% manji od potrebnog da se pokriju fiksni troškovi. U toj situaciji, gledaš i ne vjeruješ. Mjera je aktivna, kazne za ignoriranje su ogromne i čekaš. Nakon toga slijedi novi lockdown, i pusta obećanja od Vlade da će uz plaće podmirivati fiksne troškove, koji naravno, iznose par stotina kuna kada prostor ne radi. Uh, velika pomoć, ali koliko vidimo niti to nisu ostvarili.

Nastavno na sve, odluka o zatvaranju dolazi kao rezultat kriminalnog vodstva ove države i zapravo, kao želja za mirnim snom, za buđenjem bez grča.

Na kraju, iako je ovaj tekst postao jedno ogledalo stanja koje nas okružuje, moram se s jednim velikim HVALA obratiti svima vama koji ste posjećivali Le Petit Cafe i bili dio jedne lijepe priče, dok je trajalo. Na istom će mjestu netko drugi sigurno otvoriti novi kafić i stvari će dalje ići svojim tokom, a odluka da li želimo zauvijek živjeti u ovome što nas okružuje je naravno na svakome od nas pojedinačno. Gdje se takve promjene rade, znate svi jako dobro.

Budite zdravi i još jednom, hvala.”

Ja sam mislio da svi znaju, ali očito nije tako. 🙂
Pa evo, Le Petit je zatvoren, a na stranici je širi kontekst.

Objavljuje Denis KošćakPonedjeljak, 11. siječnja 2021.

čitam...