“Mensuram serva, modus in re est optimum omni”
(Mjere se drži, mjera je najbolja u svakoj stvari)
Nagli pokreti i trzaji najčešći su u sportovima gdje dominiraju trčanje i skokovi. Uslijed nagle kontrakcije mišića, koja snagom nadilazi mogućnost istezanja, dolazi do ozljede mišića. Kao uzroci zbog kojih dolazi do pucanja mišića spominju se: slabija fleksibilnost, manjak odmora, pretreniranost, jača natučenja, nedovoljno zaliječena ranija ozljeda, neprimjerena (prevelika) opterećenja te nezagrijanost pred fizički napor.
Što se lokalizacije tiče, mišićne su ozljede češće na donjim ekstremitetima i to stražnja loža te mišići lista. Na rukama su najčešće rupture mišića nadlaktice – bicepsa i tricepsa. Glede opsežnosti ozljede, češće je zahvaćen samo dio mišića, a rjeđe potpuni prekid kontinuiteta mišića.
Najblaži oblik ozljede mišića ja natučenje – kontuzija. Istegnuće – distenzija također je blaži vid ozljede i nema za posljedicu promjene u anatomskoj strukturi, samo je smanjen tonus mišić i prolazno reducirana funkcija. Djelomično rastegnuće mišića – laceracija, je već ozbiljnija ozljeda, dok razdor – ruptura, djelomična ili potpuna predstavlja teški oblik ozljede mišića.
Simptomi mišićnih ozljeda su tipični. Javlja se jaka, iznenadna bol na mjestu ozljede, kao posljedica lokalnog spazma (grča), te nadražaja živčanih struktura. Pritisak na ozlijeđeno mjesto pojačava bol. U pravilu je intenzitet boli ovisan o opsegu ozljede. Ubrzo po ozlijeđivanju, zbog krvarenja u žarištu ozljede – hematoma, dolazi do promjene boje kože i potkožnog tkiva. Jedan od simptoma je gubitak funkcije, koji se javlja odmah. U pravilu, svi ozlijeđeni sportaši i rekreativci navode jaku bol i osjećaj „kao da je nešto puklo“, a potom uslijedi nemogućnost nastavka sportske aktivnosti.
Dijagnosticirati ozljedu mišića ne predstavlja posebni problem. Treba obratiti pozornost na anamnestičke podatke (povijest ozljede) – je li ozlijeđeni zadobio udarac ili se bol pojavila iznenada pri pokretu, odnosno trzaju. Korektan klinički pregled u pravilu je dostatan za postavljanje dijagnoze, a kod sportaša uputno je učiniti i ultrazvučni pregled ozlijeđenog mišića, jer će sonogram (ultrazvučni nalaz) dati precizan uvid u opseg i intenzitet ozljede.
Glede samopomoći, uz mirovanje, prvi postupak koji slijedi je primjena hladnoće na ozlijeđeno mjesto – hladni oblozi ili masaža ledom u više navrata, odmah po ozljeđivanju, trajanja do 15 minuta po jednom postupku. Led smanjuje mišćni spazam i ublažava bol.
Potreban je i pritisak na područje ozljede elastičnim zavojem ili u prvi čas pritisak rukom. Svrha je tog postupka, kao i primjene leda, sprečavanje nastanka hematoma (podljeva), a ako se je već razvio, onemogućiti da se proširi na veću površinu i ubrzati njegovu resorpciju. Korisno je podići (elevacija) ozlijeđeni ekstremitet jer se time pospješuje venska i limfna drenaža. To je dobro poznati RICE postupak (skraćenica početnih slova postupaka u sanaciji ozljede): Rest – pošteda, Ice – hlađenje, Compression – pritisak, Elevation – podizanje.
Razdoblje mirovanja u pravilu ovisi o težini same ozljede, al i u pravilu neka bude što kraće. Treba što prije započeti laganim pokretima koji ne smiju biti bolni. Fizikalna terapija preporuča se kod svih težih ozljeda mišića, jer će ubrzati proces i kvalitetu liječenja. Povratak sportu ili rekreativnim aktivnostima dozvoljen je, kad je ozljeda u cjelosti sanirana. Prijevremeno opterećenje uvijek predstavlja rizik obnove ozljede.
Jasno je, da se ozljede mišića ne mogu izbjeći, ali treba poduzeti sve mjere prevencije da one budu što rjeđe Stoga je nužno prije svih sportskih i rekreativnih aktivnosti dobro se zagrijati, a po završetku treba barem desetak minuta odvojiti za opuštanje i istezanje umornih mišića. Sport i rekreacija danas su važan sastavni dio života mnogih ljudi i sve se više nameću kao stil života. Stoga, neka vas moguće ozljede ne odvrate od tjelesne aktivnosit, nego se samo držite mjere, kao što smo istakli u podnaslovu ovog teksta.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr