Olimpijsko geslo “Važno je sudjelovati, ne pobijediti”, koje se pripisuje barunu Pierre de Coubartinu, a izrekao ga je u jednoj propovijedi pensilvanijski biskup Ethelbert Talbot, već dugo nije aktualno u vrhunskom sportu.
Važno je pobjeđivati, novo je geslo, modernog sporta. To je razlogom da se između ostalog pribjegava i korištenju nedozvoljenih sredstava, da bi se postigao uspjeh. Neka pobijedi bolji i neka u natjecanju sve bude regularno i korektno, tome bi trebalo težiti i takav pristup etablirati u svim sportskim nadmetanjima.
U prethodnom smo napisu definirali doping kao “uzimanje ili primjenu nedozvoljenih stimulativnih sredstava i postupaka koji su u stanju umjetno povećati natjecateljsku sposobnost sportaša”. To je u suprotnosti sa tjelesnim i mentalnim integritetom sportaša. Primjena lijekova i nedopuštenih postupaka radi postizanja boljih rezultata, osim što je rizična za zdravlje sportaša, negira osnovne vrijednosti sporta i nije u skladu sa sportskom etikom.
Lista lijekova, postupaka, sredstava i metoda koji se koriste pod pretpostavkom
da će poboljšati rezultat i ubrzati oporavak praktički je neiscrpna. Navest ćemo radi uvida tek nekoliko skupina lijekova koji nisu dopušteni, a sve supstance i postupci nalaze se na WADA-inoj Listi zabranjenih supstanci za 2016. godinu.
Izuzetak je kad sportaš uzima lijek koji je medicinski neophodan (tzv. “therapeutic use exemption”), ali se tada mora provesti administrativni postupak i to prijaviti nadležnom tijelu – supervizoru natjecanja .
1. Stimulansi – tu spadaju mnogi lijekovi od bezazlenih antitusika (sredstva protiv kašlja) pa sve do amfetamina i kokaina. Oni djeluju na središnji živčani sustav i umanjuju osjećaj umora. Privremeno podižu i samopouzdanje stvarajući privid bolje sposobnosti. 2. Narkotski analgetici – lijekovi protiv bolova, mogu stvoriti lažan privid neranjivosti. Ovi lijekovi dovode i do znatne fizičke i psihičke ovisnosti 3. Anabolni steroidi – sintetski spojevi čiji je učinak sličan onom koji ima muški spolni hormon – testosteron. Uzimaju se da bi povećali mišićnu masu i snagu. Najčešće ih uzimaju body builderi i dizači utega.
4. Diuretici – lijekovi koji potiču izlučivanje vode, koriste ih sportaši da bi smanjili tjelesnu težinu, ali i da bi im se brže izlučile supstance uzete u svrhu dopinga. 5. Peptidni hormoni. U toj skupini lijekova najpoznatiji je humani hormon rasta, koji se uzima zbog povećanja mišićne mase. Nuspojave su glavobolja, umor, depresija i razdražljivost. Peptidni hormon je i eritropoetin koji stimulira stvaranje eritrocita u koštanoj srži, čime se povećava dostava kisika u tkiva pa tako i u opterećene mišiće.
Kod sportaša nije dopušten niti krvni doping (primjena krvi ili krvnih derivata) jer se ovim postupkom poboljšava transportni kapacitet za kisik. Alkohol nije zabranjen, osim u streljaštvu i mačevanju, ali je opća preporuka da ga se ne konzumira 12 sati prije natjecanja. Dopuštena je primjena lokalnih anestetika (ksilokain, prokain) ali mora biti medicinski opravdana. Dozvoljeni su i kortikosteroidi ali samo za lokalnu primjenu (uho, oko, koža) te intraartikularno (aplikacija unutar zgloba).
Načelno, kad postoji i mala sumnja o sastavu lijeka, ne treba ga uzeti, jer čak i kombinirani pripravci vitamina mogu sadržavati nedopuštena sredstva. Razni dijetetski pripravci mogu biti vrlo rizični, jer njihov sastav ne podliježe tako rigoroznim provjerama kao lijekovi i mogu potencijalno biti vrlo opasni za sportaše. I tzv. OTC lijekovi – oni koji se mogu kupiti bez recepta, mogu biti rizični
Glede prevencije najvažnije je da sportaš ima spoznaju o negativnim učincima dopinga, a one koji brinu o njegovu zdravlju (liječnik, fizioterapeut, trener) treba uvijek iznova educirati o opasnostima uzimanja nedozvoljenih sredstava.
Od slučajnih, nenamjernih propusta koji se sporadično mogu dogoditi, daleko je opasnije svjesno uzimanje nedozvoljenih stimulativnih sredstava, droga ili medikamenata. Na duži rok to će sigurno imati za posljedicu zdravstvene smetnje, a može dovesti do iznenadne smrti čak i za vrijeme natjecanja. Kako se danas u sportu okreće veliki novac, iza nekih vrhunskih sportaša stoje sofisticirani i dobro opremljeni laboratoriji koji su kadri pronaći nova sredstva dopinga, koje službene kontrole još ne mogu otkriti.
Glavno načelo i razlog da se bori protiv dopinga treba biti zdravlje sportaša, ali svakako i osiguranje regularnosti u natjecanju te fair-odnosa u sportu.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr