“Bože, ne tražim lakši teret, već snažnija ramena.” (Sveti Augustin)
Rameni zglob ima anatomsku građu koja omogućuje maksimalnu gibljivost, veću nego bilo koji drugi zglob. Razlog tome je relativno velika glava nadlakatne kosti, koja je u doticaju sa mnogo manjom zglobnom plohom na lopatici. Rame oblikuju tri kosti (lopatica, ključna i nadlakatna kost), mišići i vezivno tkivo. U sastav ramena ulaze još i dva manja zgloba: između ključne i prsne kosti te između akromiona (koštana izbočina na lopatici) i ključne kosti.
Rame osiguravaju brojne vezivne strukture koje omogućuju stabilnost pri izvođenju pokreta. Dodatnu stabilnost ramenom zglobu daje mišićno-tetivna struktura „rotatorna manžeta“ koju čine pripadajuće tetive četiri mišića.
Sindrom bolnog ramena čest je u svakodnevnoj liječničkoj praksi. Najčešće ga izazivaju promjene u okolozglobnom tkivu ramenog zgloba. Te promjene mekih tkiva oko ramenog zgloba mogu biti degenerativne ili upalne naravi, ili su posljedica prenaprezanja u radnim i sportskim aktivnostima. Najčešće je zahvaćena tetiva mišića supraspinatusa, potom tetive rotatorne manžete i duge glave dvoglavog mišića nadlaktice, potom subdeltoidna sluzna vreća i zglobna čahura. Treba znati da uzrok bolovima u ramenu mogu biti i bolesti unutarnjih organa – infarkt miokarda, žučni kamenci, čir na želucu, bolesti pluća i gušterače.
Klinička slika ovisi o tome koje je struktura ramenog zgloba zahvaćena, pa manifestacija boli može imati različitu lokalizaciju. Bol je vodeći simptom, a može započeti naglo ili postupno. Česti su noćni bolovi. Početak simptoma često se povezuje s nekom brzom kretnjom ili zamahom u ramenu, padom na rame, a katkad je nemoguće naći vezu s nekim poznatim činiteljem. Zbog bolova bolesnik štedi zahvaćenu ruku, držeći je priljubljenu uz tijelo. U pravilu znatno je ograničena pokretljivost ramena, a time su otežane i osnovne životne aktivnosti.
Da se postavi točna dijagnoza, iznimno je važna iscrpna povijest bolesti – gdje, kada, kako i pod kojim okolnostima su se pojavili bolovi. Pregled bolesnika mora biti temeljit i opsežan, a pritiskom na određena mjesta treba pobliže odrediti uzrok boli. Rentgenska snimka prikazat će promjene na kostima, odnos zglobnih tijela te eventualna ovapnjenja u mekim tkivima. Za potvrdu promjena na mekim tkivima od velike je koristi ultrazvučni pregled. Ponekad je potrebno učiniti laboratorijske pretrage, najčešće SE, krvnu sliku i “reumatološke” nalaze.
Najdetaljniji prikaz promjena na mekim zglobnim strukturama daje magnetna rezonanca, dok će artroskopija (minimalno invazivna operativna metoda ) dati cjelovit uvid u sve promjene ramenog zgloba.
Liječenje treba započeti što prije. U ranoj fazi bez obzira na uzrok boli i patološki supstrat, najvažnije je otkloniti, ili barem ublažiti bol. Primjenjuju se hladni oblozi ili masaža ledom više puta dnevno u trajanju desetak minuta. Iako je bolesniku najugodniji položaj pri kojem je ruka priljubljena uz tijelo, ruku treba odmicati od tijela, da se spriječi moguće “ukočenje” ramena.
Od velike su pomoći i nenadomjestivi nesteroidni antireumatski lijekovi: Neofen Lupocet, Ibuprofen, Indomethacin, Knavon, Lubor, itd. Korisne su i lokalne infiltracije (blokade) kortikosteroida i anestetika u bolno rame.
Što se procedura fizikalne terapije tiče, najvažnija je već spomenuta krioterapija (hladni oblozi, led), a od samog početka treba provoditi medicinsku gimnastiku (pasivne vježbe i aktivne potpomognute pri čemu treba poštivati granicu boli). Korisni su i elektroanalgetski postupci – dijadinamske, interferentne struje, TENS i drugi oblici fizikalne terapije: laser, ultrazvuk, magnet.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr