“Da biste produžili život, smanjite obroke” (B. Franklin)
Stara izreka da je “gram prevencije vrijedniji od tone terapije”, i ovdje će dobiti svoju potpunu potvrdu. Nažalost na neke se faktore rizika za debljinu ne može utjecati, poput dobi, spola, nasljeđa i još nekih čimbenika, dok je prekomjerna tjelesna težina preventibilni (sprječivi) čimbenik rizika. Stoga bi debljinu, obzirom da je to moguće na svaki način trebalo izbjeći, jer u protivnom slijedi postupno, a potom i znatnije smanjenje tjelesne aktivnosti, kojeg je posljedica i smanjenje kvalitete života. Naravno da nije lako riješiti se suvišnih kilograma, što potvrđuje i autor ovog teksta osobnim primjerom, ali je moguće ako postoji dovoljno želje i upornosti.
Kod debelih osoba, zglobovi moraju nositi svaki kilogram viška, koji dodatno i višestruko (četiri puta) povećava preopterećenost hrskavice i ubrzava njezino propadanje. Stoga prvi i najvažniji korak u liječenju osteoartritisa koljena i kuka mora biti osjetno smanjenje tjelesne težine.
Izuzetnu važnost ima i snaženje pripadajuće muskulature – kod koljena to je prednji četveroglavi mišić, a kod kuka pelvitrohanterna muskulatura (mišići zdjelice i nadkoljenice). Neophodno je, koliko je to moguće izbjegavati sve nepovoljne situacije i aktivnosti koje dodatno opterećuju zahvaćeni zglob. Procjena je, da je za skoro 70 % endoproteza zgloba koljena i oko 25 % zgloba kuka, odgovorna debljina. Neka istraživanja upućuju da smanjenje tjelesne težine za 10 % dovodi do poboljšanja funkcije od čak 25 %.
Pri liječenju artroza koriste se i procedure fizikalne terapije, jer u određenoj mjeri mogu ublažiti bolove, a medicinska gimnastika održati će ili poboljšati pokretljivost zgloba te ojačati mišiće. Naučene vježbe treba nastaviti provoditi svakodnevno uz pridržavanje svih uputa i savjeta liječnika.
Kod uznapredovalog osteoartritisa kuka ili koljena preporuča se koristiti ortopedska pomagala: štap, štake, hodalice, invalidska kolica.
Od lijekova, sa svrhom da se ublaži bol daju se poglavito nesteroidni antireumatici (Lubor, Knavon, Neofen, Ibuprofen, Indomethacin, itd), a u sam zglob mogu se aplicirati kortikosteroidi koji imaju protuupalno djelovanje. Koriste se i hondroprotektivi (zaštitnici hrskavice) te lijekovi kojima se pripisuje sposobnost regeneracije hrskavice.
Zadnjih godina provodi se i liječenje autolognom kondicioniranom plazmom (ACP), koja djeluje na zacjeljenje površnih oštećenja hrskavice i smirivanje upale. Jednostavnim postupkom centrifugiranja, dobije se koncentrat trombocita i faktora rasta iz vlastite krvi pacijenta, koji se tako pripremljen aplicira u degenerativno promijenjeni zglob. Postupak traje oko 20-ak minuta i primjenjuje se 3-5 puta u razmacima od 7 dana.
Liječenje matičnim stanicama temelji se na uzimanju pacijentovog vlastitog masnog tkiva koje sadrži velik broj matičnih stanica. To su nediferencirane stanice koje se mogu diferencirati u specijalizirane. Pacijentovo masno tkivo se obradi i pročišćuje te ugrađuje u područje gdje želimo regenerirati oštećeno tkivo. Metoda je relativno novijeg datuma, a provodi se i kod nas.
Kad zakažu svi oblici konzervativnog liječenja pribjegava se artroskopskoj toaleti zgloba, koja najčešće ima privremen terapijski učinak. Kod najtežih formi ove bolesti preostaje operativni zahvat ugradnje umjetnog zgloba koljena ili kuka. Kako je kod ovog načina liječenja debljina značajan čimbenik za pojavu postoperativnih komplikacija, ortopedi s pravom inzistiraju, na značajnoj redukciji tjelesne težine prije samog operativnog zahvata.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr