Skolioze su postranična iskrivljenja jednog dijela ili cijele kralježnice. Nestrukturne (funkcionalne ili labave) skolioze nazivamo još i skoliotična držanja. Postranično iskrivljenje kralježnice vidljivo je samo u stojećem stavu, a gubi se u pretklonu. Strukturne skolioze karakterizira osim postraničnog iskrivljenja još i rotacija kralježnice te torzija kralješka, a pri testu pretklona (sagibanje prema naprijed) skolioza se ne gubi. Rotacija je okretanje kralježnice oko uzdužne osi, dok je torzija uvrtanje jednog dijela kralješka prema drugom. Naziv skolioza prvi je, još u 2. stoljeću upotrijebio starorimski liječnik Galen.
U više od 85% slučajeva uzrok skolioze je nepoznat, i to se stanje naziva idiopatska skolioza. Spominju se genetski faktor, metabolički i biomehanički razlozi, te faktori rasta. Skolioze se obično pojavljuju i progrediraju u tijeku razvojnog doba. Znatno su češće u djevojčica. Po svom nastanku mogu biti kongenitalne (urođene) i stečene. Prema životnoj dobi dijelimo ih na infantilne (do 3.godine života) juvenilne (od 4. do početka puberteta), adolescentne (od puberteta do završetka rasta) i adultne (nakon završenog procesa okoštavanja).
Prema lokalizaciji – mjestu na kralježnici gdje se postranični zavoj pojavljuje i prema tipu zavoja, dijelimo ih na jednostavne (kralježnica je savijena u obliku luka, kao slovo „C“) i kombinirane ( zavijenost kralježnice u obliku slova „S“).
Najvažnija je podjela skolioza na stacionarne, one koje neće napredovati i na progresivne, gdje postoji velika vjerojatnost napredovanja. Budući je skolioza u pravilu asimptomatska (pacijent se ne žali na tegobe) u otkrivanju ove deformacije velika je uloga i značaj roditelja. Upravo će oni, uz nastavnike i sportske trenere prvi uočiti promjene držanja djeteta.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i radioloških pretraga.
Pregledava se u stojećem stavu sa stražnje strane. Kad se dijete nagne prema naprijed, liječnik će uočiti postranično iskrivljenje kralježnice (test pretklona). Simptomi skolioze uključuju: podignuto rame na jednoj strani, jedna lopatica izbočenija u odnosu na drugu, nejednak nivo kukova, različit prostor između ruku i tijela, asimetrija grudi u djevojaka te naginjanje djeteta na jednu stranu.
Dijagnozu skolioze potvrđuje radiološki pregled i to serija rentgenskih snimaka u intervalima od 3 do 12 mjeseci, kako bi se pratila progresija zavoja. Ortoped mjeri određene parametre, a najvažnije je mjerenje kuta krivine po Cobbu. Što se prognoze skolioze tiče osnovno je pravilo, da veća krivina i mlađa dob nose veći rizik progresije.
O liječenju skolioza više u narednom napisu.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr