Street Art Festival

FOTO Acid Monk: Moj rad “Ima li još sitniša u fontani?” propituje jesmo li postali društvo bez želja jer više ne ubacujemo novčiće u fontane

Nisam nikad očekivao da ću oslikavati zid u staračkom domu. Super mi je koncept da se Festival dovede u dom starijima jer nema razloga da oni budu zaboravljeni od svakodnevnog života. Zašto se ne bi i njima oslikao zid i napravilo se nešto lijepo za njih što drugi ljudi konzumiraju svaki dan, a toga nisu ni svjesni, priča Auks.

14:32h
0
Tifanirubi na Srednjoj školi // Foto: Tina Antolić

Na fasadama koprivničkih kvartova ovih se dana i po ovim vrućinama radi punom parom. Street Art Festival u punom je jeku te lokacije Srednje škole, Doma za starije i nemoćne i dvorišta kina “Velebit” dobivaju svoja nova šarolika lica.

Devet umjetnika razmjenjuje se na pet lokacija u tjedan dana, od kojih su četiri lokalna – Hans i Acid Monk koji su vjerni suradnici SAF-a već niz godina te mlade snage Cartbox i Monkei. Ostala imena poput Silvane, Tifanirubi, Mane Mei i Auksa dolaze iz Zagreba, Osijeka pa čak i dalekog Beograda.

Acid Monk iz Koprivnice već je treću godinu ostavio svoj trag na ovom festivalu te je autor s najviše radova na SAF-u, proteklih godina oslikavši pet zidova i ove godine još dva.

Njegovi ovogodišnji radovi u dvorištu kina “Velebit” i pokraj dječjeg igrališta u Gradskom parku, svode se na rozi zid sa crvenim natpisima “Gdje su naše želje nestale?” i “Ima li još sitniša u fontani?”.

Foto: Ema Matica

– Ovaj sam put donio odluku da se odmaknem od prijašnjeg pristupa odnosno slikovnog izraza pa sam se odlučio na tekstualni rad. Volim mijenjati način svog rada i njime poslati, najčešće socijalno angažiranu, poruku – objasnio nam je Acid Monk.

Prije nekoliko mjeseci, priča nam umjetnik, zapitao se zašto ljudi više ne ubacuju novčiće u fontane.

– Iako znamo da je to praznovjerni čin, to je bio jedan način da ljudi ostvare svoje želje. Sjetio sam se svog djetinjstva i kako sam odrastao u domu, gdje je jedna od glavnih fraza bila “Nemamo novaca”, ali smo nekako uvijek našli novčić za ubaciti u vodu i zeželjeti želju. Toga danas više nema te sam donio zaključak da smo postali društvo bez vlastitih želja odnosno vjerujem da su nam naše današnje želje nametnute. Uglavnom su one materijalne prirode – želimo imati stan, auto, novac; dok smo one naše duboke želje negdje ostavili – promišlja ovaj umjetnik.

Objašnjava da je koncept Street Art Festivala pozitivan zato što se tu okupljaju umjetnici simultano na više lokacija jednoga grada, dok se takva umjetnost inače svodi na zasebne akcije jer se radi ili ilegalno ili u inidividualnom plaćenom angažmanu. Tako se tu, kaže, rađaju nova poznanstva i događaju razmjene dobrih ideja.

Dok je nekim umjetnicima žao što ih ne dođe više posjetitelja obići i podržati u kreativnom, ali mukotrpnom radu na vrućini, Acid Monk drži da ovaj vid umjetnosti u samom procesu stvaranja ne iziskuje publiku, nego tek nakon njega.

Poruka Acid Monka uz dječje igralište // Foto: Petra Travinić

– Rad na street artu nije kazalište ili nogometna utakmica. Stvaranje tog rada je kao i na svakom drugom umjetničkom radu, vlastiti i osoban proces. On će tu ostati da ga publika tek poslije razgleda i promišlja – poručio je koprivnički street artist.

Auks iz Osijeka već niz godina rado pohodi Street Art Festival, a ove godine je samo produžio sa sličnog festivala u Opuzenu.

– Volim ovamo doći jer je organizacija jako dobra, a i volim na vašim zidovima ostaviti svoj pečat, dio sebe. Ljudi su vrlo srdačni i na jako dobar način prihvaćaju ovaj vid umjetnosti, iako se uvijek nađe i onih kritički nastrojenih – uputio nas je umjetnik.

Kaže kako se ponekad zna iznenaditi, jer na nekim mjestima gdje bi se očekivalo da će rad street artista biti prihvaćen kako se podrazumijeva na toj lokaciji, ljudi ga ne prihvate, dok u nekim zatvorenijim ili konzervativnijim zajednicama ljudima bude vrlo drago što su im umjetnici uljepšali fasade.

Mane Mei nacrtao je “Habibi” na Srednjoj školi // Foto: Tina Antolić

– Nisam nikad očekivao da ću oslikavati zid u staračkom domu. Ovdje imaju jako dobre zidove i još vrlo mnogo prostora za rad. Super mi je koncept da se Festival dovede u dom starijima jer nema razloga da oni budu zaboravljeni od svakodnevnog života. Zašto se ne bi i njima oslikao zid i napravilo se nešto lijepo za njih što drugi ljudi konzumiraju svaki dan, a toga nisu ni svjesni. Teško da će neka stara baka otići do srednje škole pogledati zid, a ovdje ga može vidjeti iz prve ruke i time će joj svakodnevica biti uljepšana – zadovoljan je ovaj umjetnik svojom lokacijom.

Auks se nada da će se upravi zid svidjeti jer koprivnički Dom ima potencijal da bude jedan od najoslikavanijih i najšarenijih domova.

– Dom je vrlo lijep i ugodan pa bi dodavanjem malo šarenila mogao biti oku još ugodniji. Recimo, lijepo je što su zidovi obojani u narančasto, ali to je malo jednolično i s vremenom pocrni. A jedan ovakav rad, čak i kad ga nagrize zub vremena, on opet drukčije izgleda i ima neku svoju osobnost – preporučio se za sljedeću godinu Auks.

Što se lokacija tiče, danas svoj rad započinju Hans na pješačkom pothodniku kod Podravke i Modul 8 u Koprivničkom poduzetniku koji će ondje u 15 sati održati i radionicu kaligrafije, a u petak u Koprivnicu dolazi i Sonet.

Podsjećamo na središnje događanje festivala Grandaddy’s Rockin’ u Domu za starije i nemoćne u petak, s početkom u 16 sati kroz dječje igre na otvorenom, međugeneracijsko druženje, limunadu sa sladoledom te retro plesnjak i rockabilly koncert Johnnyja and his Rockin Tunes u 19 sati, a zaključno s puštanjem lampiona u 21 sat. Bit će tu još događanja i koncerata, a informirati se i fotografije s lica mjesta možete vidjeti na Facebook stranici SAF-a. Također, sutra do kraja dana još imate prilike ostaviti svoje radove za projekt Papergirl na 15 lokacija u gradu.

čitam...