Talijanski fizičar Galvani prvi je 1889. godine opisao struju koja je po njemu dobila naziv galvanska i otada se ona koristi u medicini. Galvanizacija je primjena niskofrekventne, konstantne istosmjerne struje putem elektroda koje se postavljaju na određeni dio tijela pacijenta u terapijske svrhe.
Danas se galvanska struja dobiva iz izmjenične struje frekvencije 50 titraja u sekundi i napona 220 Volti, koju posebni uređaj transformira u punovalnu usmjerenu pulzirajuću istosmjernu struju. Ona nakon filtriranja postaje konstantna, a od aparata se odvodi uz pomoć dviju elektroda.
U praksi postoje dva načina primjene galvanske struje:
1. Suha galvanizacija može se aplicirati kao uzdužna, poprečna i točkasta galvanizacija (na bolne točke). Sam terapijski postupak je vrlo jednostavan. Elektrode se ne smiju direktno postavljati na kožu, već preko navlažene hidrofilne tkanine ili spužvice da se postigne bolji kontakt kože i elektroda, a fiksiraju se trakom ili elastičnim zavojem. Struja koja prodire u kožu podražuje završetke osjetnih živaca, što pacijent osjeća kao lagano strujanje, bockanje, mravce ili trnjenje. Pacijent nikako ne smije osjetiti bol ili pečenje. Galvansku struju treba postupno uvoditi u organizam – „ušuljavati se“.
Osjetljivost na struju je individualna i intenzitet se određuje prema pacijentovom subjektivnom osjećaju. Osim subjektivnog osjećaja pacijenta, drugi parametar je gustoća struje koja mora biti između 0.1 – 0.5 mA/cm2, u granicama fiziološke osjetljivosti. Trajanje terapijskog postupka je između 10 do 20 minuta. Postoji mogućnost da se neki lijekovi topljivi u vodi, pomoću galvanske struje unose u kožu, a ta se metoda naziva iontoforeza
2. Vlažna galvanizacija se primjenjuje kroz vodu, tzv. galvanska kupka.
Djelovanje galvanskih struja je prije svega analgetsko – smanjuje bol. Na središnji živčani sustav one djeluju ovisno o položaju elektroda, nadražujuće ili umirujuće.
Povoljan efekt imaju i na cirkulaciju jer dovode do vazodilatacije (proširenja krvnih žila). Galvanske struje povećavaju podražljivost i provodljivost motornih živaca i mišića.
Indikacije za liječenje galvanskim strujama su brojne. Koriste se prvenstveno kod niza degenerativnih i upalnih reumatskih bolesti. Kod upalnog reumatizma ne primjenjuje ih se u akutnoj i aktivnoj fazi bolesti. Izuzetno su korisne kod oštećenja živaca i tu se primjenjuju kao uvodni postupak u elektrostimulaciju. Vrlo se efikasne i kod izvanzglobnog reumatizma – upala tetiva i tetivnih ovojnica, zglobnih čahura, mialgija i neuralgija te kod bolesti krvnih žila i poremećaja cirkulacije.
Kontraindikacije za primjenu galvanizacije su: 1. Febrilna stanja (visoka temperatura) 2. Opća iscrpljenost organizma 3. Trudnoća 4. Krvarenje ili sklonost krvarenju 5. Akutne upale 6. Teška srčana oboljenja (dekompenzacija srca, srčane greške) 7. Pace-maker 8. Metali u organizmu (nakon ranjavanja, osteosinetetski materijal kod prijeloma, zglobne endoproteze).
Fizijatar pri propisivanju fizikalnih procedura ne uključuje galvanizaciju kod stanja koja to ne dopuštaju, dok fizioterapeut vodi računa da prilikom postupka galvanizacije ne dođe do oštećenja kože.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr