“Konja, konja. Kraljevstvo za konja.”
(Engleski kralj Richard III.)
Čovjek je pojahao konja prije gotovo 6.000 godina. Grčki i rimski napisi upućuju da se jahanje preporučalo kao način oporavka ranjenika nakon bitaka. Prvi opis terapijskog jahanja pojavljuje se u stručnoj literaturi 1946. godine, a sredinom prošlog stoljeća u Njemačkoj je uveden pojam hipoterapija. Sam naziv doslovno znači liječenje pomoću konja i dolazi od grčkih riječi „hippos“ (konj) i „therapeia“ (liječenje). Danas se govori i o „terapiji pomognutoj konjima“ – Equien Assisted Therapy. Konj je živi model s trodimenzionalnim kretnjama i služi kao „sprava“ na kojoj se provodi vježba. To je razlika u odnosu na terapijsko jahanje gdje jahač aktivno djeluje na kretnje konja.
Jahanje i druženje s konjima pomaže na način, da pokreti konja generiraju odgovarajuće pokrete kod pacijenta koji su slični onima prilikom hodanja. Kod hipoterapije radi se o istodobnoj stimulaciji više perifernih receptora. Može se reći da su podraženi gotovo svi senzorni modaliteti: slušni, vizualni, receptori kože, proprioceptivni i vestibularni sustav. Kod dječje cerebralne paralize i kod još nekih bolesti jahanje je dokazano vrlo koristan i efikasan način liječenja.
Osnovno djelovanje hipoterapije postiže se prijenosom pokreta s leđa konja na jahača (koji obično sjedi bez sedla) i prilagođava se tom kretanju. Frekvencija hoda konja je od 90 do 110 koraka u minuti što odgovara ritmu ljudskog hoda. Sam kontakt djeteta s konjem izaziva pozitivne emocije i smanjuje napetost, te doprinosi osjećaju samopouzdanja. Konj prirodno motivira dijete na kretanje, istraživanje i dodirivanje. Jedan tretman hipoterapije obično traje 20 do 30 minuta i u pravilu se provodi jednom do dva puta tjedno.
Tim za hipoterapiju čine liječnik, hipoterapeut, vodič konja i konj.
1. Liječnik (fizijatar ili neurolog) preporučuje i određuje hipoterapiju te procjenjuje stanje i napredak pacijenta tijekom liječenja.
3. Vodič konja je osoba s dodatnim školovanjem o hipoterapiji i terapijskom jahanju.
3. Hipoterapeut je u pravilu fizioterapeut s edukacijom iz neurorazvojne rehabilitacije
4. Terapijski konj je najvažniji član ovog terapijskog tima. On mora biti dobre ćudi, strpljiv, poslušan i dobre kondicije. Ne smije biti mlađi od pet, niti stariji od petnaest godina. Treba zadovoljiti i konstitucionalne kriterije: dobro postavljen vrat, okomit stav nogu, ravna leđa i čvrste sapi. Kretnje mu moraju biti meke i izdašne, a nužna je dobra prilagodljivost na različite podražaje iz okoline.
Indikacije za hipoterapiju su: cerebralna paraliza, ozljede kralježnične moždine praćene spazmom, neuromuskularne bolesti, multipla skleroza, moždani udar, kranio- cerebralne ozljede s neurološim ispadom i spasticitetom, Parkinsonova bolest, teške skolioze, Downov sindrom i poliomijelitis.
Učinci hipoterapije. Uz pomoć ovog oblika liječenja poboljšava se zdravlje djeteta na tjelesnom, psihološkom, emocionalnom i socijalnom planu. Na motoričkom planu efekti hipoterapije su: 1. normalizacija mišićnog tonusa 2. smanjenje patoloških obrazaca kretnji 3. bolja kontrola držanja i ravnoteže 4. snaženje mišića 5. bolja pokretljivost zdjelice, kukova i ostalih zglobova 6. poboljšanje općeg funkcionalnog stanja. Psihološki efekti su poboljšano samopouzdanje, razvoj strpljenja, bolja emocionalna kontrola i samodisciplina, povećano zanimanje za vlastiti život i vanjski svijet. Na socijalnom planu razvija se prijateljstvo, poštovanje i ljubav prema životinjama, stjecanje iskustva i zadovoljstvo.
Zaključno prirodni, ritmički i višedimenzionalni pokreti konja pokazali su se odličnim sredstvom u liječenju navedenih stanja i bolesti, kakvo nije dostupno niti jednim drugim vidom terapije. Stoga smo uvjereni, da će se sve više pozornosti posvetiti ovom vidu liječenja.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel.. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr