Mihael Vrlec, dječak iz Sigeca koji pohađa 3. razred i ima dijagnosticirane poremećaje senzorne integracije, disleksiju, disgrafiju, poteškoće u govoru, motorici i poremećaj koncentracije, više neće morati bez pomoćnice u školu.
Kao što smo pisali tijekom ovog tjedna, Mihael je jedno od brojne djece diljem Hrvatske, pa tako i naše županije, koja ove godine nisu dobili svoje pomoćnike u nastavi, iako su im oni prema zdravorazumskim kriterijima itekako potrebni. Za Mihaela je ta priča, kako se čini, ipak završila dobro te je već jučer proveo prvi dan u školi sa svojom pomoćnicom.
– Pedagoginja me jučer dočekala ispred škole s Mihaelovom pomoćnicom u nastavi, upoznali su se i bila je već na nastavi s njim. U ponedjeljak idem i ja na upoznavanje s njom – rekla nam je Mihaelova majka Katarina Vrlec.
Pomoćnica trenutno nije trajno rješenje, kazala nam je Katarina, već je dodijeljena Mihaelu na 60 dana.
– Ravnatelj je zvao u Županiju da što prije pošalju nekoga za Mihaela i to su i učinili. Zasad je odobrena na 60 dana, a dalje će se vidjeti, no najvjerojatnije će i dalje ostati, samo što će produljivati taj ugovor – objašnjava nam ona.
Kako bilo, nema sumnje da je Mihaelu sada neizmjerno lakše pratiti nastavu. Još uvijek mu je teško čitati i pisati, čitati s razumijevanjem, analizirati rečenicu, prepisivati s ploče brzinom koju to radi većina učenika, no uz pomoćnicu sve je te zadatke lakše savladati.
– Mihael je sretan, puno mu je lakše, ona mu sve pripremi i pročita, sve stigne prepisati s ploče kada je uz njega. Jako smo zadovoljni – rekla je majka Katarina.
Iako još mnogo učenika, dok školska godina polako odmiče, čeka svoje pomoćnike u nastavi i pitanje je hoće li ih svi dočekati, slučaj Mihaela Vrleca primjer je da se uz malo volje i suradnje institucija stvari mogu pomaknuti s mjesta.
