KARTE BROJ 61 // POSTAT ĆEMO ZVONOGRAD: DANONOĆNO ĆE ZVONITI BICIKLISTI // Bisiklisti će nositi zvonastu odjeću i krinoline // Hansov prijedlog stožera za obranu invalida od najezde biciklističkih osa i osetina

Najvažnijim događajem godine prošle skromni pješaci smatraju definitivno osvajanje pješačkih staza od bicklista, s blagoslovom reklame o najbiciklističkijem malom europskom gradiću i s oprostom od mandatnih kazni. Ove godine crvenim krpama treba pokriti znakove zabrane vožnje biciklista na pješačkim stazama, a čuvari reda će strogo, tj. mandatnim kaznama, kažnjavati pješake koji bi eventualno skinuli krpu i njom brisali suze radosnice što će ih mnogobrojni dvokotačni biciklisti otjerati na hodanje cestom, gdje bi ih dokrajčili brzožureći limenjaci na četiri kotača.

Ako bi se nakon tih akcija poneki pješak oglušio o napredni biciklistički trend, Koprivnica bi mogla uvesti turističku atrakciju: obavezu zvona na svakom bicklu. Ne samo to, nego obavezu trajne zvonjave kao upozorenje neopreznim pješacima. Ta invazija bit će nalik na nižerazredne špageti vesterne, gdje moćnik osvaja okolne pašnjake za svoje konje, četvoronožne, a u ovom slučaju dvonožne i dvokotačne. Samo, umjesto revolvera o pasu, nosio bi zvonce na guvernalu. Ako bi se uopće u slobodnoj vožnji tko hvatao guvernala.

Koprivnica bi postala grad zvončića. Uz standardna velika zvona, koja uhodanim vremenskim ritmom testiraju živčano stanje obližnjih susjeda, malo suptilniji bili bi bicklistički zvončići. Isključuje se mogućnost da se umjesto zvončića instaliraju trube nalik na slonovski lik i riku. Ni slučajno. Odudaralo bi od invazijskih namjera. Grad će tako cijelu godinu unisono pjevati blagdansku pjesmu ”Zvončići, zvončići”.

Iako je to u Europi drugačije uređeno, koprivnička inteligencija ne želi biti poput amsterdamske, čiji su biciklisti sramotno kapitulirali pred pješacima, ne voze se po pješečnjacima, ne jure preko zebri, ne usude se bez upozorenja zvonom projuriti tik uz pješaka. Nikakvi europski nalozi, pa ni uhidbeni, neće ograničavati slobodu biciklističke većine u zvonkom gradu.

Ako bi se slučajno otkrili prometni znakovi pokriveni crvenim krpama, biciklisti će ih razlupati, pa neka država postavlja nove do u beskraj. Policija bi u ovom projektu dobila zadatak da strogo kažnjava pješaka koji se na pješačkoj stazi nađe na putu biciklistima svih doba. Jer okupaciju staza jednakom mjerom rade bake, djedovi, kao i očevi i djeca.

Kad bi tokom godine ovo bilo uvedeno, biciklisti bi se mogli uniformirati i ozbiljno konkurirati uniformama lokalnog kluba old timera. Mladi bi nosili zvonaste haljine, mlađe djevojke i mini zvonaste, dok bi starija populacija žena nosila krinoline, koje bi na desnom i lijevom vanjskom rubu zakopčale biciklističkom kopčom da ih slučajno ne zahvati lanac i uprlja biciklistički dres. Modni kritičari u lokalnim medijima svih vrsta mogli bi tako opisivati divne modne zvonaste oblike, jer su ionako, hvaleći niske i punašne ženskice, stekli iskustvo u pretežito podravskim oblicima. Vitkim i visokim ne bi bilo mjesta, jer ne izgledaju lokalno i po ukusu fotača. Svi iznad 150 cm morali bi ostati doma.

I, na kraju, i sam grad bi mogao upotrebom zvončića promijeniti ime, pa bi se mogao nazvati Zvonigrad, ili Zvonkograd, na očaj kritičara svega što je zvonko.

STOŽERI IVANA HARAMIJE HANSA

Ako mislite da sam nekoga jako opleo, varate se. Puno jače vas je izravno opleo moj dragi prijatelj karikaturista Ivan Haramija Hans. Gospon Slavek Kuzmić iz Udruge invalida Koprivničko-križevačke županije, prigodom mojeg posjeta Podravskom suncu, gdje invalidi imaju prostoriju, proslijedio mi je njihovo glasilo Vedriji dani, godišnjak koji izlazi već 12 godina. Jedan od suradnika je naš Hans, koji je, uz karikaturu, napisao i tekst koji ozbiljno poziva na poštivanje reda i zakona, što se u jedinstvenoj biciklističkoj Koprivnici ne poštuje.

Za rješenja nekih koprivničkih prometnih zavrzlama Hans je predložio osnivanje nekoliko stožera: stožer za zaštitu pješaka na pješačkim stazama, stožer za zaštitu pješaka na ”zebrama”, stožer za zaštitu pješaka na stazicama u parku koje služe za odmor i šetnju, stožer za zaštitu parkirališta rezerviranih za invalide, stožer za ohrabrivanje kvartovskih redarstvenika da bar jedanput godišnje prošetaju po svom kvartu, stožer za ispravno postavljanje prometnih znakova (vidi oba znaka na uglu Meštrovićeve i Basaričekove ulice) i stožer za koordiniranje rada navedenih stožera.

ŠTO JE BOLJE: IMATI DVA ILI SREĆU?

Rođen s dva penisa, pohvalio se na internetu neki dvopenisni frajer.

Imamo odgovor na njegovu količinu: Dragi moj, poslovica kaže da je bolje da se rodiš bez toga, nego bez sreće.