“Omnium artium medicina nobilissima” (“Od svih vještina medicina je najplemenitija”)
Magnetoterapija podrazumijeva terapijsku primjenu statičkog ili pulsirajućeg magnetskog polja u svrhu liječenja. Liječenje magnetom odavno je poznato – još u staroj Grčkoj i Rimu, ali tek od sedamdesetih godina 19. stoljeća započinje znanstveno utemeljena primjena magnetne terapije u medicini.
U Europi se razvijaju niskofrekventni uređaji frekvencije do 50 Hz i relativno slabim impulsnim magnetnim poljem do 10 mT (mili Tesla) ili 100 Gausa. Magnetno polje nastaje intermolekularnim kružnim strujanjem zbog brze promjene električnog polja. Ono prodire kroz tijelo, a time i kroz svaku stanicu.
Svi se mi nalazimo u magnetnom polju Zemlje, koje nema terapijski učinak zbog premale snage, svega O,5 Gausa. Za terapijske svrhe snaga magnetnog polja mora biti višestruko veća – 20 do 100 Gausa.
DJELOVANJE. Tri su komponente djelovanja magnetskog polja na ljudski organizam: snaga magnetnog polja, frekvencija i rezonancija. Elektromagnetno polje povećava energijski metabolizam, stabilizira membranski potencijal, povećava parcijalni tlak kisika i njegovu iskoristivost (reaktivacija iscrpljenih stanica), poboljšava cirkulaciju, ubrzava regeneraciju bolesnog tkiva, usporava degenerativne promjene hrskavice, poboljšava zacjeljivanje rana. Najkraće, a vezano uz učinak ovog vida liječenja – terapija pulsirajućim magnetnim poljem poboljšava funkciju stanice.
Tri najvažnija učinka magnetoterapije su:
- Antiflogistički (smanjenje upale)
- Antiedematozni (smanjenje otoka)
- Regeneracijski (oporavak tkiva)
DOZIRANJE. Oblik, trajanje i snagu magnetnog polja propisuje fizijatar. Vemensko trajanje terapije kreće se od 15 do 30 minuta, a optimalna frekvencija je 20-100 Hz (herca) i snaga 25 do 100 Gausa. Načelno, u akutnim slučajevima preporuča se kraće trajanje, niža frekvencija i manji intenzitet magnetnog polja, dok kronična stanja traže dulje trajanje, višu frekvenciju i veći intenzitet magnetnog polja. Obično se provodi deset terapijskih procedura, najčešće u kombinaciji s još nekim postupcima fizikalne terapije. Doziranje je bolje provoditi individualno, nego po aplikacijskim protoolima.
U nekih bolesnika na početku liječenja može doći do prolaznog pogoršanja što nazivamo „fenomen početnog pogoršanja“. Ovaj fenomen, iako zabrinjava pacijenta, predstavlja dobar prognostički znak. U pravilu mlađi bolesnici prije osjete poboljšanje nego stariji.
INDIKACIJE. Magnetoterapija se primjenjuje kod velikog broja bolesti lokomotornog (koštano-mišićno-zglobnog) sustava – praktički kod većine reumatskih bolesti (upalnog, degenerativnog i izvazglobnog reumatizma) , kod stanja i bolesti koja dovode do smanjenja tonusa i snage mišića, nekih neuroloških bolesti, sportskih ozljeda i ostalih oštećenja mekih tkiva, kod nesraslih prijeloma, nakon moždanog udara, osteoporoze, brojnih bolnih stanja različite etiologije i još nekih bolesti.
Kontraindikacije su vrlo rijetke. Jedina apsolutna kontraindikacija je ugrađen elektronski stimulator srca (pace-maker) dok su relativne kontraindikacije: trudnoća, akutne infekcije, akutni poremećaji cirkulacije, epilepsija. Određen oprez potreban je i kod pacijenata starijih od 70 godina i težih srčanih bolesnika.
Pacijenti s umjetnim protezama, metalnim implantatima i osteosintetskim materijalom kostiju nakon prijeloma (pločice, vijci) mogu bez ograničenja primati magnetnu terapiju.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr