Gotovo da ne postoji itko, kome mozak ponekad nije „zablokirao”, a posebice to dobro znaju učenici i studenti. Odmah treba naglasiti da je sporadično zaboravljanje uobičajena i očekivana pojava: Naravno, to se ne odnosi na patološke smetnje pamćenja koje se javljaju kao posljedica ozljede mozga ili kada su simptom kod nekih neuroloških bolesti – demencija, Alzheimerova bolest.
Praktički svakodnevno saznajemo nove informacije, koje naš mozak pohranjuje, a često nam se dogodi da neke sitnice, ali i važnije stvari zaboravimo. Inače, što se smetnji pamćenja tiče, najčešće se zaboravljaju imena. Situacija da se nečeg ne može sjetiti, objašnjava se činjenicom da stare informacije blokiraju nove, iako postoje i druga objašnjenja.
Pamćenje se se definira kao mogućnost usvajanja, zadržavanja i korištenja podataka, pri čemu je mozak procesor koji vrši obradu podataka koji stižu iz njegove unutarnje i vanjske okoline.
Postoje tri faze u procesu pamćenja: kodiranje, pohranjivanje i pronalaženje. Kodiranje je pretvaranje ulaznih senzornih informacija u oblik koji se može pohraniti u pamćenju – vidni, slušni i semantički oblik. Dakle, te se informacije pohranjuju kao slike, zvukovi ili značenja sadržaja informacije. Pohranjivanje je zadržavanje informacija tijekom kraćeg ili dužeg vremena, dok se pronalaženje odnosi na dosjećanje pohranjenih informacija.
Prema vrsti, razlikujemo eksplicitni i implicitni oblik pamćenja. Eksplicitno pamćenje je svjesno, namjerno pronalaženje informacija u pamćenju o kojima se može verbalno izvjestiti. Ono uključuje semantičko – pamćenje općih činjenica i epizodičko – pamćenje događaja koje je pojedinac osobno doživio. Implicitno pamćenje uključuje memoriranje različitih motoričkih vještina. Prema trajanju razlikujemo kratkoročno i dugoročno pamćenje.
Neminovno je da stariju dob prati slabije pamćenje, ali su i na tom planu velike individualne razlike. I kod starijih ljudi moguće je poboljšati pamćenje, a osnovno je poticati mozak na aktivnost. O tome kakvo nam je pamćenje mogu bolje procijeniti nama bliske osobe s kojima živimo i suradnici na poslu – ljudi s kojima provodimo veliki dio vremena, jer mogu kritičnije zapaziti razlike od nas samih. Ako se uoči velika promjena potrebno je konzultirati liječnika.
Naravno da se mnogi pitaju kako poboljšati svoje pamćenje. Važno je znati da što se više trudimo biti mentalno aktivni, to će nas pamćenje bolje služiti. Nedvojbeno je da se mozak ne može prepuniti informacijama, štoviše, ako više znamo, više novih informacija možemo usvojiti, što je i logično. Dok su mogućnosti kratkotrajnog pamćenja ograničene, čini se da je dugotrajno pamćenje praktički neiscrpno. Što se tiče mogućnosti kratkoročnog pamćenja, uobičajeno je da se pamti između četiri do devet informacija. To je relativno lako provjeriti, tako da se pokuša zapamtiti što više međusobno nepovezanih riječi sa liste ispitivanja. Nakon dvije minute ispitanik ispisuje riječi koje je zapamtio.
Unatoč tome što je dugoročno pamćenje neiscrpno, zašto ipak zaboravljamo i kako poboljšati pamćenje, nešto više u narednom tekstu.
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
ORDINACIJA ZA REUMATSKE BOLESTI,
FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU
Tel. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr