Središnje mjesto u procesu oporavka ima bolesnik i njegovo aktivno učešće u liječenju i rehabilitaciji.
Oporavak od moždanog udara je proces koji uključuje:
1. liječenje,
2. spontani oporavak u određenom stupnju, a najbrži je u prvih nekoliko tjedana,
3. rehabilitaciju
4. djelomičan ili potpun povratak u svakodnevni život.
Posljedice moždanog udara ovise o području mozga koje je pogođeno i o opsegu moždanog tkiva koje je oštećeno. Liječenje ovisi o uzroku moždanog udara. Ako je riječ o krvarenju indiciran je operativni zahvat, a ako nije moguć težište liječenja je na kontroli krvarenja i smanjenju tlaka u mozgu. U gotovo 85 % slučajeva radi se o ishemijskom moždanom udaru – začepljenje trombom (ugruškom) krvne žile) i terapija je tada usmjerena na uklanjanje zapreke razbijanjem ugruška – tromboliza ili njegovim operativnim uklanjanjem – trombektomija. Najvažnije je što brže vratiti protok krvi do mozga.
Samo liječenje i rehabilitacija timski su koncipirani. Središnje mjesto u procesu oporavka ima bolesnik i njegovo aktivno učešće u liječenju i rehabilitaciji. Izuzetno je važna potpora obitelji oboljelom, a na stručnom planu vodeće mjesto ima neurolog s kojim surađuju fizijatar, psiholog, logoped, psihijatar, fizioterapeut, medicinska sestra i radni terapeut. Kod nepokretnih bolesnika, primarno u početnoj fazi bolesti od posebnog je značaja sestrinska njega i prevencija komplikacija – dekubitus, upala pluća, kontrakture zglobova,…
Cilj liječenja i rehabilitacije je dovesti pacijenta do što veće neovisnosti i samostalnosti u aktivnostima svakodnevnog života ali i profesije. Sama uspješnost oporavka primarno je ovisna o opsegu moždanog oštećenja, ali je izuzetno važna i želja bolesnika za oporavkom. Uvijek postoji mogućnost poboljšanja i ono se može očekivati do dvije godine od moždanog udara.
U procesu oporavka rehabilitacijsk plan treba biti realan, prilagođen aktualnim funkcionalnim mogućnostima bolesnika. Upornost i strpljenje bolesnika glavni su preduvjet uspješnog oporavka. Čim se osjeti umor pri vježbanju, treba omogućiti stanku za odmor. Ciljevi se određuju kratkoročno, srednjeročno i dugoročno, a pomaci tijekom rehabilitacije moraju biti mjerljivi.
Mrtve moždane stanice ne mogu se ponovno stvoriti, ali zahvaljujući neuroplastičnosti mozga, zdrave moždane stanice mogu do određene mjere preoblikovati njihovo međusobno spajanje u svrhu kompenzacije izgubljene funkcije. Slikovito rečeno, mozak kao i mišić, ako se ne koristi, oslabi i atrofira.
Promjenom životnih navika, provođenjem zdravog načina života: svakodnevna tjelesna aktivnost, zdrav način prehrane, smanjenje stresa, nepušenje (pušenje značajno povisuje učestalost moždanog udara), umjereno pijenje alkoholnih pića te prevencijom i liječenjem kroničnih bolesti ( regulirati krvni tlak te šećer i masnoće u krvi) može se znatno umanjiti rizik od nastanka moždanog udara. O vrlo velikom riziku prekomjerne tjelesne težine pisali smo u ranijem napisu i opet na to upozoravamo.
Podsjećamo na staru izreku da je “gram prevencije važniji od tone terapije”, stoga je važno educirati od najmlađe životne dobi, jer se dobre, ali i loše navike stvaraju već u djetinjstvu. Jedina prevencija moždanog udara je sprječavanje nastanka poremećaja na krvnim žilama, a na to jedino može utjecati zdrav način života. Bolesnike treba uporno podsticati da otklone ili barem umanje sve čim,benike rizika za moždani udar.
Što se tiče prehrane nutricionisti preporučaju plavu ribu, zeleno povrće, rajčicu i češnjak, žitarice, orašaste plodove i zeleni čaj. Već duže vrijeme preporuka je popiti dva decilitra crnog vina dnevno.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr