Osteoartritis ili artroza predstavlja terminalni stadij oštećenja zglobne hrskavice, a riječ je o degenerativnoj bolesti zglobova, kroničnog i u pravilu progresivnog tijeka. Statistike upućuje da su artroze najčešće bolesti sustava za kretanje. Klinički simptomi oštećenja zglobne hrskavice javljaju se postupno, a ovise o stadiju bolesti. Prvi znak je postupni razvoj mukle boli u zglobu, koja se prvo javlja pri opterećenju, a potom i u mirovanju.
Razlozi za nastanak artroza su prekomjerna tjelesna težina, opterećenja zgloba zbog prirode profesije, ozljede, prekomjerni napori i učestala oštećenja kod sportaša, poremećaji statike (primjerice O i X koljena), a konačno i starenje koje prati progresivno smanjenje hijaluronske kiseline u zglobnoj tekućini, koja podmazuje i štiti zglob te omogućuje prehranu hrskavice.
Iako je je prevencija najvažnija, još uvijek joj se ne pridaje značaj koji zaslužuje. Mnogi čimbenici koji pogoduju razvoju artroze mogu se izbjeći ili barem umanjiti njihov utjecaj. Posebno se to odnosi na prekomjernu tjelesnu težinu, pa se preporuča obroke kalorijski reducirati i redovito umjereno vježbati. Potrebno je prije svega zdravo se hraniti, a najidealnija je mediteranska prehrana, koju preporuča i Svjetska zdravstvena organizacija.
Simptomi oštećenja hrskavice su bolnost zgloba, krepitacije (škripanje) u zglobu, ograničen opseg pokreta, slabija muskulatura i u krajnjoj fazi bolesti deformitet zgloba. Promjene zahvaćaju cijeli zglob – hrskavicu, kost i okolne zglobne strukture.
Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i radiološke dijagnostike. Rentgenska snimka ukazati će na suženje zglobnog prostora što je znak propadanja zglobne hrskavice. Potom se nalazi sklerozaciju (zgušnjavanje) koštanih dijelova zgloba koji su više opterećeni te pojava manjih cisti (šupljinica) u kosti. Još preciznija dijagnostička metoda od rengena je magnetna rezonanca, koja može otkriti minimalna oštećenja površine hrskavice, koja nisu vidljiva čak ni artroskopski.
U prva tri stadija oštećenja hrskavice liječenje je konzervativno, dok se 4. stadij liječi operativno. Fizikalna terapija će u određenoj mjeri ublažiti bolove, osnažiti mišiće i kroz neko vrijeme održati postojeću gibljivost zahvaćenog zgloba. Korisni su i lijekovi – nesteroidni antireumatici (Ibuprofen, Knavon, Lubor, itd), a u zglob se mogu davati i preparati hijaluronske kiseline. Kad su bolovi izraženiji i dugotrajni daju se tzv. "blokade" – intraartikularne aplikacije kortikosteroida. U novije vrijeme provodi se liječenje matičnim stanicama i uspješno je kada hrskavični defekt nije prevelik. Uzima se mala količina masnog tkiva pacijenta, iz kojeg se izoliraju matične stanice i apliciraju u željeni zglob. Sam postupak vrlo je kratak i jednostavan i minimalno invazivan.
Kod operativnog liječenja prvi je korak artroskopska toaleta zgloba, pri čemu se može odstraniti promijenjena hrskavica i učiniti tzv. "mikrofrakture" – abraziju zglobnih tijela. Taj postupak potiče stvaranje hrskavično-fibroznog regenerata na mjestu potpunog gubitka hrskavice. U krajnjem stadiju osteoartritisa, kad je zglob nepovratno oštećen, preostaje aloartroplastika – ugradnja totalne endoproteze kuka ili koljena.
Dražen Sačer, fizijatar, ORDINACIJA ZA FIZIKALNU MEDICINU I REHABILITACIJU
Tel. 048 625 033 E-mail;drazen.sacer1@kc.t-com.hr