Prva dva pacijenta kojima je u Hrvatskoj potvrđen koronavirus, 26-godišnji blizanci, progovorili su za Jutarnji list o svom stanju i podijeliti svoju priču s javnosti.

Kako kažu, kada su krenuli na put, a i kada su se vratili, još nije bilo govora o tome da bi Milano bio neka destinacija u kojoj bi se mogli zaraziti, jer da je tako, kaže, sigurno ne bi otišli.

– U Milanu smo moja djevojka i ja bili turistički, a na utakmici Lige prvaka bio sam sam, bez djevojke. U petak smo u Zagreb stigli oko 7.50 ujutro, tako da sam otišao direktno na posao. Osjećao sam se uobičajeno i nisam imao nikakve znakove bolesti – kaže jedan od braće koji je bio u Italiji.

Vikend je bio uobičajen, uglavnom je bio kući, gdje stanuje s majkom i bratom blizancem.

– Nije mi na kraj pameti bilo da bih se mogao zaraziti. Čak i kad sam se vratio, i kada se počelo govoriti o širenju koronavirusa u Italiji, nisam mislio da bih mogao biti zaražen. Budimo realni, tko bi za sebe pomislio da je baš on taj prvi u zemlji koji će dobiti virus koji je globalna tema skoro dva mjeseca – kaže.

– Otišao sam na posao u ponedjeljak, kao i svaki dan. U uredu je bilo oko sedam kolega. Bio je to sasvim običan dan. Oko 12 sati brat mi je poslao poruku kako se probudio s temperaturom 37,6 pa da nije otišao na posao – kaže drugi brat.

Na prvu nisu na to uopće reagirali, kao da je obična temperatura u pitanju. No, majka se zabrinula i počela povezivati temperaturu s putovanjem na kojem je bio. Odlučili su se javiti liječnici obiteljske medicine, koja je rekla kako bi bilo dobro da nazovu Infektivnu bolnicu.

Po brata je došao sanitet.

– Sanitetsko vozilo, ljudi odjeveni od glave do pete, tako da im se jedva oči vide. Pod mjerama sigurnosti stigao je u Zaraznu. Tu je počela procedura. Upitnik gdje sam bio, mjerenje temperature, vađenje krvi, bris nosa i usta, EKG, rendgen pluća i srca, i za kraj – izolacija do nalaza – kaže i dodaje kako mu nije bilo svejedno.

Iako su nalaze očekivali tijekom večeri, oni nisu stigli. Brat je čekao kako bi znao hoće li ujutro na posao ili ne. Kako ni u utorak ujutro, kada je trebao krenuti na posao, nije bilo nalaza, odlučio je ne otići iz predostrožnosti.

Soba u kojoj boravi zaključana je i gotovo nitko ne ulazi. Sam mjeri temperaturu, razinu kisika u krvi i otkucaje, a osim toga, videonadzorom je pokriven 24 sata. S liječnicima razgovara preko interfona ili mobitelom. Što se samog zdravstvenog stanja tiče, osim temperature koja nije prelazila 38 stupnjeva Celzijevih, nema druge simptome i dobro se osjeća.

Tog poslijepodneva drugi brat je također dobio temperaturu i prošao istu proceduru.

– Ja, za razliku od brata, osjećam malo bolova u mišićima i zglobovima, ali ništa strašno. Temperatura mi je bila maksimalno 38, ali cijelo vrijeme je zapravo oko 37 – govori nam.

I njegovi nalazi bili su pozitivni tako da su ih smjestili u istu sobu.

– Nemamo televizor, ali imamo mobitele, tako da ćemo izdržati. Nismo sami pa je lakše – kažu braća.

Tretmanom u bolnici su prezadovoljni. Kažu kako vide da su poduzete sve mjere zaštite te kako svi tamo rade s maksimalnom ljubavi i pažnjom.

– Jedino što još želim reći jest to da osjećam nelagodu zbog toga što sam donio koronavirus u Hrvatsku. Vjerujte mi, da sam znao, ne bih otišao na put. Odgovorno tvrdim da u vrijeme mog boravka u Sjevernoj Italiji nije bio zabilježen niti jedan slučaj koronavirusa. Panika se proširila u petak navečer, kad sam se već vratio u Hrvatsku – zaključio je prvi oboljeli od koronavirusa u Hrvatskoj za Jutarnji list.