Živimo k’o vrag u malo vode
Kada smo sredinom devedesetih, u ono zlatno doba osvajanja vrha rukometne Europe, izdavali jedan žuti list Koprivničke novine nazivom, po uzoru na istoimeni list iz koprivničke prošlosti, onda smo zajedno koračali, u tim istim novinama, i potpomagali projekt, i budući gradonačelnik (SDP) i budući potpredsjednik Sabora (HSS), i uvaženi koprivnički politički kolumnist, budući akademik, pa pjesnik-izdavač i jedan disident iz HDZ-a, ali neću ga otkriti.
Bili smo žuti list. Papir je bio žute boje. Za neke smo zbog toga bili žuti vragovi. Na prijemu za rukometašice nakon osvojenog vrha Europe tadašnji predsjednik Lijepe Naše raspitivao se o tom žutom listu, koji je bio trn u oku vladajućima, jer se pisalo otvoreno i onako kako nam je bilo. Nikada prosječnima nije odgovaralo intelektualno pisanje, a na spomen humora kosa im se dizala na glavi. Jer, humor je uvijek bio najopasnije oruđe u rukama onih sa sitnim zubima, bilo da se radilo o karikaturistima, ili najobičnijim zafrkantima. Iako su to zapravo bile nevine zafrkancije. U rubrici ”Tuli je saznao”, recimo, objavili smo slučajno pronađeni autorski tekst najvećeg koprivničkog borca i Hrvata, objavljen u beogradskim novinama – na ćirilici. U ponečem smo bili prvi. Možda nije trebalo.
- Oglas -