Jajca trajbamo, pečemo na oko ili kuhamo, utvrdo ili umeko, kako kome odgovara. Zanimljiva varijanta su poširana jaja odnosno jaja Benedict. Ona se kuhaju u vodi, bez ljuske i moraju biti isključivo meka.
Koliko ste puta dosad čuli da se doručak ne smije preskakati, koliko je puta baka rekla da je doručak najvažniji obrok u danu, a mi i dalje u žurbi letimo na posao zadnji tren, usput kupujući neko pecivo ili pizzu u pekari, ili još gore započinjemo dan samo kavom i cigaretom. A jako dobro znamo da bake znaju najbolje ;)!
Doručak je obrok koji naš organizam priprema za funkcioniranje ostatak dana, a prvo što ćemo pojesti za sve ono što ćemo kasnije konzumirati, konkretno priprema naša crijeva za promet, kako ja to volim reći. Naime, za mene doručak znači sve ono što postupno jedem do podne odnosno do ručka, a prvo što ranim jutrom u sebe unesem jesu voće i probiotik, po mogućnosti s mljevenim lanom.
Hoće li vaše voće biti nekoliko pojedinačnih voćaka, u obliku voćne salate, ili pak, smoothieja u koji je odmah ubačen i probiotik i lan, na vama je.
Što se probiotika tiče, ja si svakodnevno cijedim tibetansku gljivu poznatu i kao kefir te u nju dodajem mljeveni lan. Za ljenjivce, poslužit će i kupovni kefir ili bilo koji jogurt s dobrim bakterijama.
Još jedna dobra opcija za početak dana i dobru probavu jesu žitarice, ali ne cornflakes i ostale tvornički prerađene pahuljice, nego cjelovite. Najbolje je kupiti zobene pahuljice i njima slične te si sami napraviti mix s orašastim i suhim voćem poput brusnica, grožđica, šljiva, marelica i višanja. To pomiješajte s probiotikom, cimetom i medom, a možete dodati i žličicu gorkog kakaa. I naravno, ne zaboravite mljeveni lan koji pogoduje vašoj probavi!
Tek potom slijedi – kraljevski doručak. Ovisno o tome što ste i koliko od navedenog pojeli i koliko vas to drži, onda možete jesti i konkretnije stvari, ali neka barem prođe pol sata.
Vjerojatno jedan od najpopularnijih i najčešćih konkretnih doručaka je omlet ili, kak’ se kod nas veli, trajbana jajca. Kod mene su ona obvezno sa špekom i na svinjskoj masti. Uz njih ide paradajz u sezoni, ili zimi kiseli krastavci. Uvela sam si tu jedan američki običaj, moj mali grijeh bez kojeg ne mogu – kečap.
Ponekad u jaja umutim i malo curryja i/ili sušenog vlasca. Neki ih vole na prodinstanom luku, a ako se dodaju i drugi sastojci poput paprike, kukuruza, suhe salame umjesto špeka, već imate fritattu, odnosno u sezoni šparoga fritaju.
Osim navedenoga, jaja pečemo na oko ili kuhamo, utvrdo ili umeko, kako kome odgovara. Zanimljiva varijanta su poširana jaja odnosno jaja Benedict. Ona se kuhaju u vodi, bez ljuske i moraju biti isključivo meka.
Za njih je potrebno u 1 litri vode skuhati 1 dl alkoholnog octa, žlicu šećera, lovorov list, 5 klinčića i 10 zrna papra. Kad prokuha, dodajte žličicu soli i kuhajte vodu 10 minuta.
Potom pažljivo u šeflju razbijajte i u vodu puštajte jedno po jedno jaje. Važno je da to radite brzo (ali oprezno da ne probijete žumanjke), kako bi se sva jaja približno jednako dugo kuhala. Kuhajte ih oko 4 minute, ali pamtite kojim ste ih redom spuštali, pa ih tim redom i vadite van rupičastom žlicom.
Dok vam se voda još kuha, ispecite dvopek/tost te na tavi popržite ploške špeka. Sve na broj, ovisno o tome koliko ćete jaja kuhati. Špek stavite na tost pa na nj pažljivo položite poširana jaja, izravno iz vode i dobro ocijeđena. Posipajte sjeckanim svježim vlascom.
Jaja Benedict u Engleskoj je običaj posluživati na/u muffinu odnosno pecivu, sa šunkom i Hollandaise umakom, koji se kuha na pari pa za njega, ipak, treba i malo vremena, a i uistinu je pretežak za doručak. U toj kombinaciji jaja možete poslužiti kao brzinski kasni ručak.
Osim žganaca i zlevanke koji predstavljaju naše doručke djetinjstva, ja se najradije sjećam onih koje mi je spravljala pokojna baka.
Kad sam bila jako mala, nisam htjela jesti koricu s kruha, pa mi je baka mazala šarmantne minijaturne marmeladice od marelica na kruh s maslacom, ali obrezane korice i čak mi ga je, princezi, rezala na kockice veličine zalogaja.
Za mlađe generacije zanimljiva informacija, šnitu kruha s maslacom i marmeladom ili medom uz šalicu čaja, vojnici u našoj bivšoj državi za služenja vojnog roka, zvali su Dječje radosti.
Ono što mene uvijek stavlja u okusno-mirisni vremeplov, pohani je kruh i bijela kava od cikorije Seka ili Divka.
To me uvijek vraća u bakinu kuću u Virovitici, dok druga baka pohani kruh dodatno podebljava pekmezom od šljiva između dviju tanjih šnita, pa tek onda pohajući, pretvarajući to tako u pravi težački doručak.
I za kraj, naravno, nikako ne možemo zaboraviti filmsku klasiku – svježe cijeđeni sok od naranče, te zakon kave bez koje dan ne funkcionira. Moj je običaj cappuccino i uz nj obvezno nešto slatko poput keksića ili croissanta. U krajnjoj liniji, najbolji trenutak da se pojede slatko je jutro, tako da to kroz ostatak dana potrošite.