“Svi ideali svijeta nisu vrijedni suze jednog djeteta.”
(Fjodor Mihajlović Dostojevski )
Bol je neugodan, individualan osjećaj koji se prema Međunarodnom udruženju za ispitivanje boli (IASP) definira kao „neugodno subjektivno osjetilno i emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili mogućim oštećenjem tkiva određene lokalizacije“. Bol nastaje kao posljedica tjelesnog oštećenja i psihičke reakcije na to oštećenje. To je simptom povezan sa psihičkom i fizičkom patnjom i treba mu uvijek posvetiti punu pozornost te što ranije započeti liječenje boli optimalno odabranim terapijskim postupkom.
Osobitosti dječje dobi :
1. Heterogena skupina od novorođenčeta do dvanaestogodišnjeg djeteta
2. Razlike u anatomskim odnosima, strukturi i fiziologiji pojedinihtjelesnih struktura 3. Psihološke razlike, način reagiranja i osjećanja
Upravo zbog ovih posebnosti nije lako pravilno procijeniti karakter i intenzitet boli u djece, posebice kod novorođenčadi i dojenčadi radi njihove nemogućnosti verbalizacije. Kod starije djece evaluacija boli može se olakšati praćenjem fizioloških parametara, promjenama ponašanja i bodovnim sustavima (numeričke skale, VAS – vizualna analogna skala, različiti upitnici). Danas je poznato više od 50 skala za prepoznavanje boli kod djece, koje razlikuju akutnu i kroničnu bol i prilagođene su stupnju kognitivnog razvoja djeteta.
Najvažnije je slušati što dijete kaže i gledati kako se ponaša i reagira.
Da bi se bol kao subjektivni osjećaj prenijela drugima potrebne su kognitivne sposobnosti, emocionalni aspekti i sposobnost verbalizacije. Kako će se dijete nositi s boli i kako će je interpretirati ovisi o dobi, stupnju kognitivnog razvoja, temperamentu, odgoju, ranijim bolnim iskustvima, obitelji i kulturnom nasljeđu.
Kad se utvrdi da bol postoji, ona se može i mora liječiti, stav je Europskog udruženja za bol. Pedijatri i školski liječnici ipak upozoravaju na nedostatnu analgeziju u liječenju djece zbog problema prepoznavanja boli, straha od navikavanja i mogućih nuspojava analgetika. S druge strane, treba upozoriti da nikako nije dobro nekontrolirano i bez valjanog razloga davati djeci lijekove protiv bolova.
Prema dužini trajanja, razlikujemo akutnu i kroničnu bol. Akutna bol nastaje ozljedom tkiva, upalom i nakon operacijskih zahvata. Tada se javlja snažan hormonalni i metabolički odgovor za koji su odgovorni upalni medijatori: serotonin, histamin, prostaglandini, leukotrien i dr. Kronična bol nastaje najčešće kao neliječena akutna bol, a uz nju nastupaju i promjene ponašanja u djeteta.
LIJEČENJE BOLI
Uvijek treba nastojati otkriti uzrok boli i ne zadovoljiti se samo liječenjem simptoma. Pravo liječenje uvijek je etiološko, treba liječiti uzrok, a ne posljedicu. Prema jačini jačini razlikujemo bolove slabog, srednjeg i jakog intenziteta. U pravilu za bolove slabog intenziteteta ne treba propisivati analgetike.
Pri liječenju boli u djeteta primjenjuju se :
1. Lijekovi (analgetici), a lijek izbora je paracetamol (Lupocet) u dozi prilagođenoj dobi djeteta i/ili tjelesnoj težini. Osim njega može se propisati i ibuprofen (Neofen), a roditelje treba educirati o načinu uzimanja lijeka. Nekada najčešće propisivani lijek, acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol) ne daje se djeci do 16 godina, radi brojnih neželjenih učinaka, a posebice Reyeovog sindroma. Oblik lijeka (čepić, sirup ili tableta) prilagođava se dobi i težini djeteta, a o dozi i trajanju terapije odlučit će pedijatar, školski ili obiteljski liječnik.
2. Nefarmakološke metode su postupci fizikalne terapije: elektroanalgetske procedure – TENS, dijadinamske, galvanske i interferentne struje te laser.
3. Psihološki postupci suzbijanja boli u djece su brojni: razgovor, relaksacija (zagrljaj, ljuljanje,…), vježbe disanja, otklanjanje pozornosti (igra, čitanje,…), psihoterapija i nagrada.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr