Masaža se već stoljećima primjenjuje kao fizikalno sredstvo za ublažavanje boli i nelagode. Ona predstavlja jedan je od najstarijih oblika terapijskog iscjeljivanja.U tradicionalnu kinesku medicinu ukorijenjena je čak 1800 godina prije Krista. Ime joj potječe od arapske riječi massa što znači dodir. Per Henrik Ling, utemeljitelj kineziterapije i tvorac „švedske“ masaže najzaslužniji je za uvođenje masaže kao terapijske metode na znanstvenim osnovama.
Masaža se može definirati kao terapijska manipulacija mekim tkivima radi njihove normalizacije, a provodi se sustavnim pokretima ruku terapeuta na površini tijela pacijenta. Masaža se može izvoditi i uz pomoć različitih pomagala ili električnih uređaja, ali je ručna masaža uvjerljivo najbolja.
Prema cilju primjene, masažu dijelimo na : medicinsku, sportsku i kozmetičku.
Osnovni oblici masaže su : glađenje, gnječenje, lupkanje, trljanje i tresenje. Glađenje je najčešće korišteni postupak i može se primjeniti na svim dijelovima tijela. U pravilu ono je i uvodna tehnika za druge oblike masaže. Razlikuje se površinsko i duboko glađenje. Potpomaže tijek krvi i limfe i omogućuje bolju trofiku tretiranog područja. Gnječenje se primjenuje pri masaži većih mišićnih skupina i znatno je složeniji i invazivniji oblik masaže. Lupkanje se sastoji od niza ponavljanih, brzih, nježnih i ritmičkih udaraca. Koža i mišići se utiskuju s ponavljanim udarcima šaka. Trljanje ili frikcija je postupak pritiska jagodicom prstiju različitog intenziteta na područje kože i mišića. Trešenje ili vibracija je primjena vrlo brzih, sitnih titrajućih kretnji poput lupkanja.
Osim klasične masaže postoji cijeli niz modificiranih postupaka poput manualne limfne drenaže, refleksoterapije-masaže refleksnih zona, anticelulitne masaže, aurikuloterapije, shiatsu masaže, podvodne masaže, i t.d. Najčešće se kombiniraju različiti oblici masaže.
Sportska masaža prilagođena je potrebama treninga i natjecanja. Tu su klasični zahvati ponešto modificirani, i u pravilu jačeg intenziteta. Indicirana je kod svih sportova, a svrha joj je brža i potpunija priprema sportaša, te brže i cjelovitije odstranjivanje svih nepoželjnih ili štetnih posljedica sportskih aktivnosti.
Trajanje masaže cijelog tijela je obično oko 1 sat, a parcijalne (pojedini dijelovi tijela) 15 do 20 minuta. Bolove pri masaži nije moguće uvijek izbjeći, ali ih treba reducirati na najmanju moguću mjeru Uvijek je potrebno određeno vrijeme prije i poslije masaže posvetiti opuštanju. Masaža može biti propisana kao zasebni terapijski postupak, ili, što je češće, u kombinaciji s drugim procedurama fizikalne terapije. Ne postoji pisano pravilo, koliko često treba upražnjavati masažu Intervali između masaža ovisni su o subjektivnim tegobama pacijenta i objektivnom kliničkom nalazu.
Načelno, masaža se provodi od 1 do 2 puta tjedno do jednom mjesečno, ili naprosto sporadično, od prilike do prilike, iako je kontinuitet poželjniji. Masažu obavlja maser ili fizioterapeut, ili eventualno osoba koja je završila zahtjevniji tečaj masaže, pridržavajući se svih pravila struke.
Indikacije za masažu su : povišen tonus mišića, reumatska bolna stanja, fibromialgija, miofascijalni bolni sindromi, venski i limfni zastoj, kontrakture, sportske ozljede, itd. Kontraindikacije za masažu postoje onda kad bi ona mogla dovesti do pogoršanja osnovnog stanja, širenja osnovne bolesti ili dovesti do neželjenog oštećenja tkiva. Apsolutne kontraindikacije su : maligne bolesti, flebotromboza, upalni procesi, svježi infarkt srca, dekompenzirana srčana stanja, ateroskleroza i lokalne promjene na koži.
Djelovanje masaže je dvojako : mehaničko i refleksno, a učinci na čovjekovo zdravlje mnogobrojni: povećava se elastičnost kože, izaziva lokalna hiperemija (bolja prokrvljenost), poboljšava izmjena tvari, ubrzava protok krvi i limfe, pojačava se oksigenacija tkiva, analgezija (ublažuju se bolovi), smanjuju se potkožne masnoće, mišići su opušteniji, smanjuje stres, dolazi do opće relaksacije i boljeg raspoloženja.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
Tel. 048 625 033
E-mail : drazen.sacer1@kc.t-com.hr