Treba znati da normalnu komunikaciju, razgovor i druženje s drugim ljudima, internet nikada i nikako ne može nadomjesiti.
Naš je zadnji napis izazvao posebnu pozornost čitatelja, a neki nam zamjeraju “neosnovano i nepotrebno zastrašivanje” od mogućih opasnosti koje donosi previše vremena provedenog za internetom. To je i razlogom još jednom se kratko posvetiti ovoj važnoj temi. Ostajemo pri tvrdnji da su nesporni potencijalni štetni učinci prekomjernog korištenja interneta. S time se slažu i stručni, kompetentni izvori, iako je teško kvantitativno točno odrediti vremenska ograničenja. Većina je suglasna da bi za djecu i mlade taj vremenski limit trebao iznositi maksimalno 2 do 3 sata, dok se za odrasle 5-6 sati dnevno smatra prihvatljivim. Osobno mislim da za obje kategorije to vrijeme bi trebalo biti znatno kraće.
Vezano uz “internetsku ovisnost”, posebno je osjetljiva i rizična populacija djece i mladih. Roditelji su svjesni činjenice da njihova djeca o računalima često znaju više od njih, no oni pak znaju više o životu i moraju odrediti “pravila korištenja interneta”. Računalo neka bude u dnevnoj, a ne u dječjoj sobi. Sadržaje treba “filtrirati” i provoditi ustrajno svoju odgojnu ulogu. U slučaju da se osobno računalo previše koristi, nemojte zabranjivati njegovo korištenje, već dogovorite s djetetom koliko se i zašto može koristiti. Pomognite djetetu da na drugačiji i konstruktivan način nađe zadovoljstvo i radost u nečem drugom o čemu smo već pisali.
Djetetu treba objasniti razliku između stvarnog i virtualnog svijeta, upoznati ga s potencijalnim opasnostima, a posebice elektroničkim nasiljem. Ono uključuje svaki oblik višestruko poslanih poruka putem interneta ili mobitela, kojima je cilj povrijediti ili uznemiriti na bilo koji način dijete ili odraslog.
Najrizičnija grupacija su tinejdžeri, koji svoj vlastiti prostor pokušavaju uobličiti u virtualnom svijetu, u koji nitko drugi ne može pristupiti, u kojem nema odgovornosti, a u kojem ih štiti anonimnost. Na taj način oni stvaraju krivu sliku realnosti, a jaz sa stvarnim svijetom postaje sve veći. Sve duži boravak za ekranom sigurno će dovesti do tjelesnog iscrpljivanja, još veće samoizolacije i promjene raspoloženja koje može prijeći i u depresiju. Treba znati da normalnu komunikaciju, razgovor i druženje s drugim ljudima internet nikako i nikada ne može nadomjestiti.
Američki znanstvenici objavili su listu znakova, prema kojoj mogu razlikovati korisnika od ovisnika interneta:
- Česta nesavladiva potreba da se bude “online”.
- Nemogućnost kontrole vremena provedenog za internetom.
- Skrivanje internet navika od drugih ili nepriznavanje.
- Kad se nema pristup internetu pojava nervoze, anksioznosti i depresije
- Zanemarivanje i neispunjavanje uobičajenih dnevnih obveza (privatnih i profesionalnih)
- Gubitak važnih osobnih veza (obitelj, prijatelji, posao,..).
Ovisnici o internetu sve više vremena moraju provoditi na mreži, da bi došli do svog zadovoljstva. i tako ulaze u začarani krug iz kojeg nije lako izaći. Njihovi društveni kontakti su smanjeni, a moguća je i potpuna socijalna izoliranost. Smanjena im je tjelesna aktivnost, kronično su neispavani, profesionalna i privatna učinkovitost znatno im je reducirana.
Internet nudi trajnu zabavu i bijeg od realnosti. Za mnoge to je vrlo privlačno, ali za neke i potencijalno rizično. Istraživanja govore da ovisnost najčešće pogađa mlađu populaciju – dječake i djevojčice u dobi 8 do 14 godina, srednjoškolce, studente, mlade zaposlenike i domaćice. Iako su mnogi od njih natprosječno inteligentni doživljavaju neuspjeh u školi, ne snalaze se na poslu, a često ostaju bez njega, otuđuju se od obitelji i gube kontakt s prijateljima. Uskraćivanjem interneta moguće je da se u takvih osoba razvije apstinencijski sindrom.
U ovisnike o internetu nikako se ne mogu ubrojiti osobe kojima korištenje interneta predstavlja svakodnevnu poslovnu obvezu, one koji pohađaju različite vrste tečajeva ili pak pripremaju ispite u školi ili na fakultetu..
Piše: dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr