I u ovom napisu osvrnuti ćemo se na jednu neinvazivnu dijagnostičku metodu, kojom se snima raspodjela radiaktivnih tvari – radioizotopa, koji emitiraju gama zračenje i koji se nakupljaju u pojedinim organima ili organskim sustavima tijela.
Scintigrafija je relativno nova dijagnostička metoda i u praksi se koristi tek od 1960.godine. Scintigrafija registrira raspodjelu radioaktivnog markera – u pravilu tehnecija u ljudskom organizmu. Najčešće se primjenjuju u slučaju sumnje na bolesti šttitnjače i kostiju. Indikacije za dijagnostiku koštanih promjena su primarni tumori kostiju (dobroćudnni i zloćudni), prijelomi, aseptička nekroza, metaboličke bolesti, osteomijelitis. Kad postoji sumnja na upalni proces u kostima (osteomijelitis) kao radioaktivni marker koristi se galij. Kao radioaktivni marker najčešće se koristi tehnecij : Tc-99m MDP i Tc-99m HDP. On se rasprostire po cijelom organizmu i ne izaziva alegijske reakcije.
Snimanje se obavlja posebnim uređajem – scintigrafom, koji prati prostornu i vremensku raspodjelu radioizotopa. Za ovu pretragu koriste se radiofarmaci koji emitiraju gama zračenje. Snimka dobivena scintigrafijom naziva se scintigram i predstavlja dvodimenzionalni prikaz raspodjele radioizotopa.
Scintigrafijom se mogu pregledavati gotovo svi organi ljudskog tijela: štitnjača, kosti, mozak, srce, pluća, bubrezi, jetra. Pretraga omogućuje procjenu njihove morfologije i funkcije. Scintigram registrira i najmanje promjene kod najrazličitijih patoloških stanja u kostima. Te se promjene uočavaju znatno ranije nego bilo kojim drugim dijagnostičkim postupkom. Posebna je prednost ove pretrage u tome, da se kosti cijeloga tijela mogu vrlo jednostavno pregledati jednim jedinim scintigramom.
Nema bojazni od zračenja, jer je ono pri ovom postupku minimalno. U usporedbi s drugim radiološkim dijagnostičkim pretragama kod kojih se koristi ionizirajuće zračenje, scintigrafija u pravilu manje ozrači bolesnika od „obične“ rentgenske snimke pluća. Zračenje kojem je pacijent izložen pri scintigrafiji nije veće od prirodnog zračenja kojem smo normalno izloženi tijekom razdoblja od dvadeset mjeseci. Dakle, rizik je apsolutno zanemariv i nema razloga da se nepotrebno zazire od ove pretrage. Scintigrafija se indicira samo onda kad je to medicinski opravdano i u skladu s pravilom, da svako ozračivanje bolesnika, ma kako bilo malo, treba izbjegavati kada to nije potrebno. Scintigrafiju ne treba raditi kod trudnica i žena koje doje. Isto tako, kad postoji vjerojatnost trudnoće, pretragu treba odgoditi.
Tehnika izvođenja ove pretrage je vrlo jednostavna, i nema posebnih priprema, a sama pretraga potpuno je bezbolna.Obvezno je donijeti na uvid rentgenske snimke i laboratorijske nalaze, te eventualno ranije scintigrafske nalaze. Radioaktivni tehnecij (Tc-99m) unosi se intravenozno (direktno u krvnu žilu – venu) i tijekom 2 do 3 sata on se apsorbira u kostima.
Nakon toga uslijedi sama pretraga. Pacijent se polegne na krevet ispod gama kamere i kada je riječ o scintigrafiji skeleta, u nekoliko projekcija snimaju se pojedinačni dijelovi tijela (glava, prsni koš, kralježnica, zdjelica i ekstremiteti). Točno je da snimanje gama-kamerom traje vremenski nešto duže, oko 30 minuta, no važno je znati da dužina trajanja snimanja nimalo ne povećava ozračenje pacijenta. Gama-kamera, naime uopće ne zrači već predstavlja samo osjetljiv detektor zračenja, koji može dokazati izuzetno malu količinu radioaktivnosti u tijelu ispitanika.
Nakon završene pretrage preporuča se pijenje veće količine tekućine, da se tehnecij iz organizma što prije izluči. Uneseni radioizotop slab je izvor zračenja i većinom postaju neaktivan već nakon nekoliko sati do jednog dana.
Piše : dr. Dražen Sačer, fizijatar
TEL. : 048 625 033
E-mail: drazen.sacer1@kc.t-com.hr